Avangarda je zajednički naziv za više različitih pravaca u književnosti koji se javljaju od 1910. do 1930. godine.

Temeljno je obilježje avangarde pobuna protiv tradicije (poetika osporavanja). Osporava se sve ono što se u tradiciji smatralo lijepim, logičnim i razumljivim (cilj: antiljepota, alogično).

Uvodi se područje nesvjesnoga u dramu, ona postaje umjetničkim eksperimentom. U prozi se javlja roman struje svijesti (prati se unutarnji svijet – svijest i podsvijest – nema klasičnoga pripovijedanja). Poezija pak traži posve nove pjesničke oblike.

Avangardni pravci: futurizam (talijanski, ruski), ekspresionizam (njemački, hrvatski), dadaizam, nadrealizam.

FUTURIZAM:

– Italija, 1909. Filippo Tommaso Marinetti: Futuristički manifest –> ljubav prema opasnosti i smjelosti, ljepota brzine i eksplozije

– Rusija, 1912. Vladimir Vladimirovič Majakovski i dr.:  Pljuska društvenom ukusu (manifest) –> bitna je sadašnjost, prošlost je nerazumljiva, suvremenost je jedino čemu treba težiti

EKSPRESIONIZAM:

– Njemačka, Austrija, 1910.-1925. Kurt Pinthus: Govor posvećen budućnosti (manifest)–> stvarnost je u čovjeku, a ne izvan njega; jednino stvarno je čovjekova misao

– Hrvatska, 1914.-1928. Antun Branko Šimić: Namjesto svih programa (manifest) –> umjetnost je ekspresija osjećaja unutar zvukova, boja, linija ili riječi

DADAIZAM: 

– Švedska, 1917. Tristan Tzara: Kako napisati dadaističku pjesmu (manifest)–> bitna je originalnost, ne moraju nas ljudi razumjeti (novine, škare, izrezivanje riječi na papir i lijepljenje u pjesmu)

NADREALIZAM:

– Francuska, 1924. André Breton: Manifest nadrealizma –> tijek misli onakav kakav jest, bez utjecaja razuma, slom intelekta, mašta kao uzor

MANIFEST = proglas u kojemu se javnosti predstavlja umjetnički program (u ovom slučaju, svrha književnih djela određenoga pravca)