Edgar Allan Poe bio je američki pjesnik, pripovjedač i kritičar. Imao je vrlo zanimljiv život, umro je slavan, ali vrlo siromašan budući da je bio teški alkoholičar te živio neuredan, boemski život.

Neću vam previše govoriti o njegovu privatnome životu, no ako vas zanima, genijalan je, istražite ga.

Ono pak što ću vam reći bit će da je napisao oko 70 tekstova u kojima koristi mistične, tajanstvene elemente te sve stavlja u jezovitu, stravičnu atmosferu koristeći fantastične elemente te elemente strave i užasa.

Ovog autora opsjeda pojam smrti, a poema Gavran jedno je od djela koja se bave tom zagonetkom.

Poemu možete poslušati na linku: https://www.youtube.com/watch?v=UOowvepx0Ow

Reći ću vam nešto ukratko o samome tekstu. Dakle, naglašavam, ovo je poema. Za one koji ne znaju, poema je lirsko-epska vrsta. To znači da sadrži elemente i pjesme i priče. Elementi pjesme su stihovi, misli, osjećaji, rima, ritam, stilska sredstva i slično, a elementi priče su likovi, događaji, neka radnja….

Ishodište je ove poeme usamljenost, odnosno intimno razočaranje i bol lirskog subjekta zbog smrti voljene žene koja se zove Lenora.

Cijela je pjesma prožeta mističnim elementima. Naime, ponoć je, a lirski subjekt proučava stare, prašnjave knjige. Tada se čuje kucanje na vratima i ulazi gavran.

Gavran je inače ptica koja je simbol zla, prokletstva i smrti. To je mračna slika koja guši razum i uništava čovjekovu nadu te vjeru u budućnost.

U ovoj pjesmi gavran govori (element fantastičnoga), cijelo vrijeme ponavlja istu sintagmu: „Nikad više”.

Ovim riječima ističe nemogućnost duševnog oporavka lirskog subjekta i njegova ponovnog uključivanja u život nakon smrti voljene žene.

Da biste mogli bolje razumjeti pjesmu, uzmite u obzir da se ovdje javljaju bizarni, čudnovati, neobični i nastrani motivi. Pjesnik se služi tehnikom šoka te u pjesmi lirski subjekt doživljava neobične događaje.

Osim toga, javljaju nam se grčki motivi, npr. kip Palade. Palada je drugi naziv za Atenu, grčku boginju mudrosti. Ako malo promislite o ovome, nije čudno da je gavran odabrao baš taj kip da sjedne na njega.

Lirski subjekt želi upitati gavrana tri pitanja, smatra da gavran dolazi iz Hada (podzemno carstvo mrtvih u kojemu vlada Had) te da mu može dati odgovore o voljenoj ženi. No, jedini odgovor koji dobiva je – Nikad više.

Cijela je pjesma tužnog i mističnog ugođaja, na kraju svake strofe (a ima ih 18) javlja se refren koji potiče ritam i muzikalnost stihova. Sam Poe ovo naziva “ritmiziranom ljepotom”.

Poe smatra da se pjesnik u dostizanju ljepote ne smije udaljiti od onoga što većina ljudi doživljava kao stvarnost. Tim poimanjem pjesničkog stvaranja, Poe briše granice između zbilje i snova te proširuje poetske prostore na područje podsvijesnog i onorazumskoga.

Zvuči nerazumljivo?

Pokušat ću vam objasniti “jednostavnim jezikom”. Poe, kao romantičarski autor, stvara u razdoblju kada su nam bitna čovjekova unutarnja proživljavanja uvjetovana svijetom koji ga okružuje. Da bi se ispravno prikazala ljepota, u tekstu se ne smijemo previše odmaknuti od same stvarnosti jer je stvarnost ipak ono što je većini najvažnije. Snovi i stvarnost razlikuju se, ali ne dovoljno. Naime, u stvarnost ponekad mogu ući i elementi snova. To znači da je čovjek nesvjestan onoga što je ustvari zbilja, a što san. Ukratko, uzmite u obzir da se radnja ove poeme odvija u ponoć, jedne besane noći. I opet moram naglasiti značenje riječi. “Besano” znači “bez sna”. Dakle, naš lirski subjekt nije mogao zaspati, a radnja se odvija u ponoć. Tada mu na vrata kuca gavran, ulijeće unutra te “razgovara” s njime. Je li se to doista dogodilo u pjesmi? Ili u pjesmi lirski subjekt ustvari spava i sanja sve? Pravoga odgovora na to pitanje nemamo. Ostaje na vama da odlučite u što ćete vjerovati.