Jedan od najvažnijih pisaca na njemačkom jeziku, Franz Kafka, rođen je 3.srpnja 1883. godine. Odrastao je u sjeni svoga oca što na njega ostavlja velik trag. U književnosti je poznat po svojim osebujnim i mračnim temama.

Godine 1917. obolijeva od tuberkuloze, od koje i umire 3.lipnja 1924. godine. Većinu svojih djela namijenio je za spaljivanje, ali na sreću, izvršitelj oporuke i njegov prijatelj, Max Brod, odbija to učiniti te ih objavljuje.

Njegovo najpoznatije djelo, a i ono koje se meni najviše dojmilo, jest Preobražaj. Ovim djelom Kafka kritizira moderno društvo te probleme pojedinca u istom. Svatko bi od nas mogao prepoznati otuđenost pojedinca kao jedan od glavnih problema modernog doba jer se čovjek osjeća sve više usamljenim. Kafka, zapravo, svojom apsurdnom pričom dira u najosjetljiviji dio. Otuđenost je teška sama po sebi, a kamoli kada se događa unutar obitelji. Na kraju djela vidimo kako obitelj na neki način slavi smrt člana obitelji umjesto da ga oplakuje. Prisutno je začuđujuće koje nikoga ne začuđuje, što je još jedna posebnost Kafkina stvaralaštva. Najviše pažnje mi je oduzelo psihičko stanje lika: “Ne mogu učiniti da razumiješ, ne mogu učiniti da itko razumije što se događa u meni. Ne mogu to objasniti ni samome sebi.” Smrt glavnoga lika na kraju djela očekivana je, no ipak je tužno kada znaš na što si osuđen.

“Definitivno mislim da moramo čitati samo one knjige koje nas grizu i ubadaju. Ako nas knjiga koju čitamo ne potrese poput udarca u glavu, zašto se uopće mučimo pročitati je?”

Upravo je ovo razlog zbog kojeg preporučujem ovo djelo.

(Tekst je napisao Lovro Pavlenić, maturant Gimnazije Sisak.)