Gramatika

Kao što znate, kada učite gramatiku hrvatskoga jezika, u svakome razredu učite drugo područje.

Sve započinje fonologijom u kojoj najčešće učite glasove i podjelu glasova, glasovne promjene te naglaske.

Slijedi morfologija u kojoj učite tvorbu i funkciju različitih oblika riječi, gramatičke kategorije riječi te vrstu riječi. Ovdje se uči svaka vrsta riječi posebno, no znate da se riječi dijele na promjenjive i nepromjenjive riječi.

Zatim učite sintaksu koja se bavi riječima, sintagmama i rečenicama. Ovdje učite o rečeničnim članovima i vrstama rečenica.

Na samome kraju najčešće učite tvorbu riječileksikologiju.

Osim ovoga, gramatika se bavi funkcionalnim stilovima, nastajanjem jezika (jezične zajednice, povijest jezika, narječja i sl.), a paralelno sa svime ovime učite i pravopis, odnosno jezičnu normu.

Ovdje ćete moći pronaći nešto više o tome.

1) Fonetika i fonologija

HRVATSKI JEZIK

– indoeuropska jezična zajednica – baltičkoslavenska jezična zajednica – slavenska skupina jezika – južnoslavenski jezici – hrvatski jezik

južnoslavenski jezici: hrvatski, srpski, slovenski, bošnjački, crnogorski, makedonski i bugarski

– hrvatski jezik

– materinski jezik

– standardni jezik

– književni jezik

IDIOMI / POJAVNI OBLICI HRVATSKOGA JEZIKA

organski: mjesni govor, dijalekti, narječja

neorganski: standardni jezik i supstandardni idiomi (žargon, razgovorni jezik)

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

– autonomnost, normiranost, polifunkcionalnost, stabilnost u prostoru, elastična stabilnost u vremenu

– standardnojezična norma: pravopisna, fonološka, morfološka, sintaktička, rječotvorna, leksička

Više o tome pogledajte u videu: Jezične zajednice

JEZIK KAO SUSTAV ZNAKOVA

Komunikacijski sustavi temelje se na dogovorenim znakovima, a dijele se na jezične i nejezične sustave.

Jezikoslovlje/lingvistika, semiologija.

Jezik = sustav znakova koji služi za sporazumijevanje.

Jezični znak – preslikava podatke iz stvarnosti, ostvaruje se u govoru i pismu:

a) u govoru – kao niz glasova, npr. /m/a/č/k/a

b) u pismu – kao niz slova, npr. m+a+č+k+a

Struktura jezičnoga znaka: izraz, sadržaj, predmet.

Izraz = materijalna strana jezičnoga znaka, njegov oblik; niz glasova ili niz slova. Sadržaj = značenje jezičnoga znaka.

Proizvoljnost / arbitrarnost.

Više o tome pogledajte u videu: Jezik kao sustav znakova, jezični znak.

PODJELA GLASOVA

O podjeli glasova pogledajte u videu.

GLASOVNE PROMJENE

  • sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, epenteza, jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe, nepostojano a, nepostojano e, vokalizacija, navezak, gubljenje suglasnika, alternacije ije/je/e/i

Više o tome pogledajte u videu: Glasovne promjene

NAGLASCI

Sve o naglascima možete vidjeti u videu.

2) Morfologija

MORFOLOGIJA

– znanost koja se bavi morfemima

– morfem = najmanje jezična jedinica koja ima svoje značenje

Više o tome možete pogledati u videu: Morfologija

VRSTE RIJEČI

PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli.

NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice.

IMENICE – promjenjiva vrsta riječi kojima imenujemo bića (konj), stvari (čaša) i pojave (mržnja).

PRIDJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima govorimo kakvo je što (lijepo, malo), čije je što (djedovo, učenikovo) i od čega je što (drveno, stakleno).

ZAMJENICE – promjenjiva vrsta riječi koja zamjenjuje druge riječi, najčešće imenice i pridjeve (ja, ti, moj, tvoj, sebe, svoj, nitko, tko).

BROJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu (glavni – jedan, dva) i poredak (redni – prvi, drugi).

GLAGOLI – promjenjiva vrsta riječi kojima izričemo radnju (trčati), stanje (stajati) i zbivanje (kišiti).

PRILOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato).

PRIJEDLOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).

UZVICI/USKLICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć).

ČESTICE – nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li).

VEZNICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice (i, te, a, nego).

Više o tome možete pogledati u videu: Vrste riječi

O imenicama možete gledati u videu.

ZAMJENICE

– riječi koje zamjenjuju druge riječi

OSOBNE / LIČNE: ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona

POVRATNA: sebe/se

POVRATNO-POSVOJNA: svoj

POSVOJNE: moj, tvoj, njegov/njezin/njegov; naš, vaš, njihov

POKAZNE: ovaj, taj, onaj; ovakav, takav, onakav; ovolik, tolik, onolik

UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE: tko, što, koji, čiji, kakav, koliki

NEODREĐENE: nitko, ništa, svatko, svašta, itko, išta, svačiji, svakakav

Više o tome pogledajte u videu: Zamjenice

O pridjevima možete gledati u videu.

GLAGOLI

glagoli po značenju: glagoli radnje (trčati, pisati), glagoli stanja (spavati, šutjeti), glagoli zbivanja (kišiti, veseliti se)

glagoli po vidu: svršeni (doći, napisati), nesvršeni (ići, pisati), dvovidni (večerati, ručati)

glagoli po predmetu radnje: prijelazni (pisati, gledati), neprijelazni (trčati, ići), povratni (veseliti se, tuširati se)

glagolska stanja: aktiv (Pišem zadaću.), pasiv (Zadaća je napisana.)

glagolski načini: imperativ, kondicional I. i II.

glagolski prilozi: sadašnji (-ći ; pišući), prošlo (-vši, -avši ; napisavši)

glagolski pridjevi: radni (-o, -la, -lo / -li, -le, -la ; trčao, trčala…), trpni (-n, -t, -en, -jen ; bacan, donesen, ispijen, uzet)

glagolska vremena: prošlost, sadašnjost, budućnost

SADAŠNJOST: prezent

PREZENT

– sadašnje glagolsko vrijeme

– tvori se pomoću 4 skupine nastavaka:

1. skupina: JD: 1.lice -am, 2.lice -aš, 3. lice -a / MN: 1.lice -amo, 2.lice -ate, 3.lice -aju

2. skupina: -im, -iš, -i / -imo, -ite, -e

3. skupina: -em, -eš, -e / -emo, -ete, -u

4. skupina: -jem, -ješ, -je / -jemo, -jete, -ju

 PROŠLOST: perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt

PERFEKT

– prošlo glagolsko vrijeme

– tvori se od nenaglašenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

– nenaglašeni prezent pom.gl. biti: sam, si, je / smo, ste, su

– GPR: -o, -la, -lo / -li, -le, -la

– npr. trčao sam, trčao si, trčao je / trčali smo, trčali ste, trčali su

AORIST

– prošlo svršeno glagolsko vrijeme

– tvori se od svršenih glagola i nastavaka
1. JD: -h, -/, -/ MN: -smo, -ste, -še
2. JD: -oh, -e, -e MN: – osmo, -oste, -oše

– npr. protrčah, protrča, protrča / protrčasmo, protrčaste, protrčaše

IMPERFEKT

– prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme

– tvori se od nesvršenih glagola i nastavaka
1. JD -ah, -aše, -aše MN -asmo, -aste, -ahu
2. JD -jah, -jaše, -jaše MN -jasmo, -jaste, -jahu
3. JD -ijah, -ijaše, -ijaše MN -ijasmo, -ijaste, -ijahu

  • – npr. trčah, trčaše, trčaše / trčasmo, trčaste, trčahu

PLUSVAMPERFEKT

– pretprošlo glagolsko vrijeme

– tvori se
a) od perfekta pom.gl. biti i gl.pridjeva radnog
– perfekt gl. biti: JD bio/bila sam, bio/bila si, bio/bila/bilo je; MN bili/bile smo, bili/bile ste, bili/bile/bila su
– npr. bio/bila sam trčao/la
b) od imperfekta pom.gl. biti i gl. pridjeva radnog
– imperfekt pom. gl. biti: JD bijah, bijaše, bijaše ; MN bijasmo, bijaste, bijahu
– npr. bijah trčao/trčala 

BUDUĆNOST: futur I. i futur II.

FUTUR I.

– buduće glagolsko vrijeme

– tvori se od nenaglašenog prezenta pom. gl. htjeti i infinitiva

– nen.prezent pom. gl. htjeti: ću, ćeš, će / ćemo, ćete, će

– npr. ću trčati, ćeš trčati…

FUTUR II.

– predbuduće glagolsko vrijeme

– tvori se od naglašenog prezenta pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

– naglašeni prezent pom. gl. biti: budem, budeš, bude / budemo, budete, budu

– npr. budem trčao/la 

GLAGOLSKI NAČINI: imperativ, kondicional I. i II.

IMPERATIV

– zapovjedni glagolski način

– prvog lica jednine nema

– npr. JD /, trči, neka trči ; MN trčimo, trčite, neka trče

KONDICIONAL I.

– tvori se od aorista pom.gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

– aorist pom. gl. biti: bih, bi, bi / bismo, biste, bi

– npr. bih trčao/la

KONDICIONAL II.

– tvori se od kondicionala I. pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

– kond. I. pom.gl. biti: JD bio/la bih, bio/la bi, bio/la/lo bi ; MN bili/le bismo, bili/le biste, bili/le/la bi

– npr. bio/la bih trčao/la

Više o tome pogledajte u videu: Glagoli

BROJEVI

– promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu i poredak

– dijele se na glavne i redne brojeve

– glavnim brojevima kazujemo količinu, a rednima poredak

– sklonjivi su svi redni brojevi, a od glavnih brojeva 1-4 i svi brojevi koji u sebi sadrže brojeve 1-4

SKLONIDBA BROJA DVA

N dva
G dvaju
D dvama

SKLONIDBA BROJA DVIJE

N dvije
G dviju
D dvjema

SKLONIDBA BROJA TRI

N tri
G triju
D trima

SKLONDIBA BROJA ČETIRI

N četiri
G četiriju
D četirima

Više o tome pogledajte u videu: Brojevi

NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI

– prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice

PRILOZI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato)

a) prilozi mjesta (gdje, kamo, kuda?) – ovdje, ondje
gdje – mjesto, kamo – cilj, kuda – smjer kretanja

b) prilozi vremena (kada, otkada, do kada?) – danas, sutra, lani

c) prilozi načina (kako?) – lijepo, brzo, lako, slano

d) prilozi količine (koliko?) – puno, malo

e) prilozi uzroka (zašto?) – zato

PRIJEDLOZI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).

– prijedlozi uz lokativ: na, o, po, pri, prema, u

– prijedlog kroz – mjesto (kroz tunel, kroz šumu – a ne kroz razgovor, kroz padeže)

VEZNICI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice.

– SASTAVNI: i, pa, te, ni, niti – bez zareza

– RASTAVNI: ili – bez zareza

– SUPROTNI: a, ali, nego, no, već – zarez

– ISKLJUČNI: samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što – zarez

– ZAKLJUČNI: zato, dakle, stoga – zarez

UZVICI/USKLICI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć, mjau)

ČESTICE

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li)

Da li hoćeš? – Je li hoćeš? – Hoćeš li?

Više o tome pogledajte u videu: Nepromjenjive vrste riječi

3) Sintaksa

SINTAKSA

Sintaksa – dio gramatike koji proučava rečenicu.

Riječ – sintagma – rečenica – tekst.

Sintaktičke jedinice: riječ, sintagma, rečenica.

Riječi – punoznačne i nepunoznačne.

Odnosi među sastavnicama sintagme: sročnost (kongruencija), upravljanje (rekcija), pridruživanje.

Prema službi zavisne sastavnice u odnosu na glavnu: odredbena (atributna), dopunska (objektna) i okolnosna (adverbijalna).

Rečenični članovi: subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut, apozicija.

Više o tome pogledajte u videu: Od riječi do rečenice

SINTAKSA = jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem rečenice; proučavanjem pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a rečenice u različite tekstove.

Sintaktičke jedinice: riječ, spoj riječi (sintagma) i rečenica.

Rečenica je glavna sintaktička jedinica, njome se prenosi obavijest.

Riječ je najmanja jezična jedinica koja ima svoje značenje.

Sintagma = spoj riječi nastao gramatičkim povezivanjem dviju ili više punoznačih riječi.

Gramatičke veze: sročnost, upravljanje, pridruživanje.

ČLANOVI REČENIČNOGA USTROJSTVA

– subjekt, predikat, atribut, apozicija, objekt, priložne oznake

Stari ribar Palunko često lovi ribu na jezeru.
  AT   AP       S          PO     P     O        PO

Više o tome pogledajte u videu: Uvod u sintaksu.

GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE

– članjivost rečenice

– samostalni članovi: predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka

– nesamostalni članovi: atribut i apozicija

Više o tome pogledajte u videu: Gramatičko ustrojstvo rečenice

SUBJEKT

– tko? što?

– imenska riječ: imenica, pridjev, zamjenica, broj –

neizrečeni (skriveni) subjekt

– besubjektna rečenica

Više o subjektu pogledajte u videu.

PREDIKAT

– temelj

– predikatne kategorije: vid, lice, broj, vrijeme, način

– vrste predikata: glagolski i imenski

– neoglagoljene ili bezglagolske rečenice

Više o predikatu pogledajte u videu.

OBJEKT

– predmet radnje

– izravni – A, G

– neizravni – G, D, A, L, I

– dijelni ili partitivni genitiv, slavenski genitiv

Više o objektu pogledajte u videu.

PRILOŽNA OZNAKA

– okolnosti glagolske radnje

– PO mjesta, vremena, načina, količine, uzroka, namjere, sredstva, društva, posljedice, pogodbe, dopuštanja, izuzimanja

Više o priložnoj oznaci pogledajte u videu.

ATRIBUT

– koji? čiji? kakav? kolik?

– pridjevni i imenički

APOZICIJA

– imenica koja pobliže označava drugu imenicu i slaže se s njom u padežu

RAZLIKA između imeničnog atributa i apozicije: Imenični atribut ne slaže se s imenicom u padežu, a apozicija se slaže.

Više o atributu i apoziciji pogledajte u videu.

SINTAGMA

– spoj dviju punoznačnih riječi

– TAGMEMI – punoznačne riječi koje imaju i leksičko i gramatičko značenje

– glavni tagmem / određenica

– zavisni tagmem / odrednica

GRAMATIČKE VEZE MEĐU ČLANOVIMA SINTAGME

– sročnost / kongruencija

– upravljanje / rekcija

– pridruživanje

VRSTE SINTAGME

– odredbena / atributna, dopunska / objektna, okolnosna / adverbijalna

Više o ovome možete pogledati u videu: Sintagma

VRSTE REČENICA

O vrstama rečenica možete čitati na našem blogu.

4) Leksikologija

UVOD U LEKSIKOLOGIJU

Leksikologija / rječoslovlje = znanost koja se bavi proučavanjem i opisivanjem leksika, tj. riječi i odnosima među njima.

Riječ = najmanja jezična jedinica koja ima značenje.

Leksem = svi oblici neke riječi. Leksik = svi leksemi nekog jezika.

ZNAČENJE RIJEČI

Jednoznačnice i višeznačnice.

Osnovno i izvedeno značenje.

Metafora, okamenjena metafora i metonimija.

Više o ovome pogledajte u videu: Uvod u leksikologiju

ZNAČENJSKI ODNOSI MEĐU RIJEČIMA

1) Sinonimija = odnos sličnosti sadržaja (značenja)

2) Antonimija = odnos suprotnosti sadržaja (značenja)

3) Homonimija = odnos podudarnosti izraza (glasovi i slova)

4) Hiperonimija i hiponimija = odnos nadređenosti i podređenosti sadržaja (značenja)

Više o ovome pogledajte u videu: Značenjski odnosi među riječima

5) Tvorba riječi

TVORBA RIJEČI = znanstvena disciplina koja proučava načine oblikovanja i sredstva za oblikovanje novih riječi ili leksema.

Postoje tvorbene riječi i netvorbene riječi.

Tvorbene su one riječi čiji je nastanak jasno vidljiv te ih možemo raščlaniti na tvorbene sastavnice (npr. riječ “voden” dolazi od riječi “voda”, vod-en).

Ako riječ ne možemo dovesti u tvorbenu vezu s drugom riječi te je njezin nastanak nejasan i ne možemo je raščlaniti na tvorbene sastavnice, radi se o netvorbenoj riječi (npr. “voda”).

Preoblika – način u kojemu pokušavamo opisati značenje tvorenice da bismo je doveli u tvorbenu vezu s osnovnom riječi (ili riječima). Npr. starac → stari čovjek, jučerašnji →  koji se odnosi na jučer, listopad → mjesec u kojemu lišće pada.

Tvorbeno značenje nije uvijek isto kao i leksičko značenje.

Npr. stolar → čovjek koji izrađuje stolove (tvorbeno značenje, riječ “stolar” dolazi od riječi “stol”); stolar → čovjek koji izrađuje ormare, stolove, okvire za prozore, vrata i sl (leksičko značenje).

Riječ koja služi kao polazište u tvorbi zove se osnovna riječ,  a riječ koja nastaje tvorbom zove se tvorenica.

Npr. kip (osnovna riječ) – kipar (tvorenica); kipar (osnovna riječ) – kiparov (tvorenica).

Ove riječi koje se nalaze u parovima nalaze se ustvari u tvorbenoj vezi. Postoji izrazna i sadržajna veza.

Izrazna veza – osnovna riječ i tvorenica imaju zajednički niz glasova koji ukazuje na njihovu povezanost, npr. zidzidar.

Sadržajna veza – osnovna riječ i tvorenica imaju zajedničko temeljno značenje, npr. zid (“dio koji odvaja prostorije”) – zidar (“osoba koja izrađuje dijelove koji odvajaju prostorije”).

U tvorbi riječi polazimo od osnovne riječi kojoj dodajemo nastavak i tako nastaje nova riječ – tvorenica. Budući da je nastala od osnovne riječi, tvorenica i osnovna riječ imaju zajednički dio koji se zove tvorbena osnova.

Tvorbena osnova – dio tvorenice koji je zajednički osnovnoj i tvorbenoj riječi. Tvorenica ne mora nužno imati jednu tvorbenu osnovu. Zašto? Zato što može nastati i od dviju osnovnih riječi. Npr. riječ “vodozemac” nastaje od riječi “voda” i riječi “zemlja”, dakle, tvorbene osnove su “vod” i “zem”.

Članovi tvorbene porodice sve su riječi koje imaju zajednički dio u kojem se čuva temeljno značenje cijele porodice riječi (to se pak zove korijen riječi). Npr. zid, zidar, zidarski, zidarev, zazizdan, zidati…

 

TVORBENA ANALIZA

– raščlanjivanje tvorenice na tvorbene sastavnice

– tvorbene sastavnice: tvorbena osnova, prefiks, sufiks, spojnik (interfiks)

– granica između tvorbenih sastavnica zove se tvorbeni šav

Npr. primorje → pri / mor / je (prefiks / tvorbena osnova / sufiks)
crtač → crt / ač (tvorbena osnova / sufiks)
nacrtati →  na / crtati (prefiks / tvorbena osnova)
parobrod → par / o / brod (tvorbena osnova / interfiks ili spojnik / tvorbena osnova)
knjigoljubac → knjig / o / ljub / ac (tvorbena osnova / interfiks ili spojnik / tvorbena osnova / sufiks)

 

TVORBENI NAČINI: izvođenje, slaganje

 

IZVOĐENJE

– tvorenice su motivirane jednim osnovnim leksemom – takve se tvorenice nazivaju izvedenice.

Postoje tri vrste izvođenja: sufiksalna, prefiksalna i prefiksalno-sufiksalna tvorba.

Sufiksalna tvorba – najčešći tvorbeni način u hrvatskom jeziku; to je tvorbeni način u kojem se tvorbenoj osnovi dodaje sufiks.
Npr. kroj-, učitelj-ica, mlad-ost, grad-ski

Prefiksalna tvorba – tvorbeni način u kojem se tvorbenoj osnovi dodaje prefiks.
Npr. iz-baciti, do-predsjednik, su-vozač, naj-bolji

Prefiksalno-sufiksalna tvorba – uz tvorbenu osnovu dodaju se i prefiks i sufiks.
Npr. bez-obzir-an

 

SLAGANJE

– u slaganju su tvorenice motivirane dvama osnovnim leksemima.

Vrste slaganja: čisto slaganje, srastanje, složeno-sufiksalna tvorba.

Čisto slaganje:

– tvorenica nastaje od dva osnovna leksema pomoću spojnika ili interfiksa – takve se tvorenice nazivaju složenice

– npr. brod-o-vlasnik, roman-o-pisac

– kod nekih složenica spojnik nije izražen, ali postoji i zove se nulti interfiks

– npr. crvenperka, zimzelen

Srastanje:

– dva osnovna leksema srastaju u tvorenicu – takve se tvorenice zovu sraslice

– npr. dangubiti, blagdan, Starigrad, mnogopoštovani

Složeno-sufiksalna tvorba:

– složenica nastaje istodobnim djelovanjem dvaju tvorbenih načina (slaganjem i sufiksalnom tvorbom)

– npr. čovjek-o-ljub-ac

Preobrazba / konverzija

– prelazak riječi iz jedne vrste riječi u drugu- npr. mlada (mlada – pridjev, mlada – imenica u značenju mladenke)

Više o ovome pročitajte na našem blogu: Tvorbeni načini

    Na ovoj web stranici koristimo kolačiće u svrhu poboljšanja performansi stranice i u svrhu analitike koja nam služi za pružanje boljeg korisničkog iskustva. "Politika kolačića".