Lektira

Da biste bolje razumjeli lektiru, potrebno vam je da razumijete književnost, a više o književnosti možete pronaći ovdje.

Napravit ćemo lokalizaciju teksta te smjestiti lektirna djela u književna razdoblja kojima pripadaju.

Za početak, važna su vam književna razdoblja…

Književna razdoblja

Ako ste vizualni tip i lakše učite čitajući, o književnim razdobljima možete čitati na ovome mjestu.

A ako lakše učite slušajući te ste auditivni tip, možete “kliknuti” na naziv pojedinog razdoblja pa će vas poveznica (iliti: link) odvesti na video-lekciju o tome:

0. Temeljna civilizacijska djela
1. Antička ili klasična književnost (grčka i rimska)
2. Srednjovjekovna književnost
3. Humanizam, predrenesansa
4. Renesansa
5. Barok
6. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
7. Romantizam
* Hrvatski romantizam i Šenoino doba
8. Realizam
9. Modernizam
10. Hrvatska književnost od 1919.

Uvod u književna razdoblja pogledajte u videu:  Periodizacija književnosti

    Lektirna djela unutar književnoga razdoblja

    SOFOKLO

    – 123 drame, sačuvano njih 7

    – najpoznatije: Kralj Edip, Antigona

    KRALJ EDIP

    – Laj + Jokasta = Edip

    – grad Teba

    – Sfinga, čudovište, zagonetka: “Što ujutro hoda na četiri noge, popodne na dvije, navečer na tri?”

    ANTIGONA

    – Edip + Jokasta = Polinik, Etioklo, Izmena, Antigona – Kreont + Euridika = Hemon – Hemon + Antigona

    – glavna problematika: sukob pojedinca i vlasti, božanskih i ljudskih zakona

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu – Tko su bili kraj Edip i Antigona?

    A u ovome ćete videu pronaći ono najvažnije o problematici za maturu: Sofoklo: Antigona

    VJENCESLAV NOVAK – “Posljednji Stipančići”

    – roman o propasti senjske patricijske obitelji Stipančić

    – Ante Stipančić – lik strogog i patrijarhalnog oca

    – Valpurga – Antina žena

    – Lucija i Juraj – djeca

    Problematika: – općeljudski problemi poput odgoja, roditeljske ljubavi, osobne sreće, odnosa pojedinca i društva

    – prodor ilirskih ideja u Senj, odnarođivanje, propadanje patricija, uspon građanstva, lihvarenje

    Vrsta romana: psihološki, povijesni i socijalni roman

    Razdoblje: realizam

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: Posljednji Stipančići

    A sažetak za maturu možete pronaći ovdje: Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići

    5. Barok

    Edgar Allan Poe i njegova poema “Gavran” nešto je što možete pronaći na našem blogu.

    Edgar Allan Poe: Crni mačak

    EDGAR ALLAN POE:

    – rođen je u obitelji putujućih glumaca te s dvije godine ostaje bez roditelja te ga posvaja bogata trgovačka obitelj Allan

    – da bi se posvetio književnom stvaralaštvu, napušta školovanje te se sukobi s posvojiteljima

    – provodi život u siromaštvu i bolesti, a priznaju ga kao književnika tek nakon smrti

    – oženio je trinaestogodišnju sestričnu koja umire mlada te joj posvećuje pjesmu Annabel Lee

    – ostale pjesme: Gavran, Heleni, Pobjednički crv

    – zbirka pripovijedaka: Groteske i arabeske

    – groteske = priče koje imaju bizarnu (čudnu, neobičnu) temu ubojstva ili zagonetke

    – arabeske = priče s izraženim pjesničkim elementima

    – utemeljitelj je priča strave i kriminalističkih priča

     

    CRNI MAČAK:

    – književna vrsta: pripovijetka

    – glavni motiv: mačak Pluton (Pluton = rimski bog podzemlja i smrti)

    – tema: zločin prema mačku

    – glavni lik / pripovjedač u pijanstvu ozlijedi mačka i izbije mu oko iako ga je do tada jako volio

    – nakon toga mačkov strah i bježanje podsjećaju ga na zlo koje je učinio te on, na kraju, ubija mačka

    – pojavljuje se druga crna mačka, s bijelom mrljom na prsima, koju glavni lik dovodi doma, no podsjeća ga na zločin koji je učinio te u glavnome liku budi užas i strah

    – ta druga crna mačka simbolizira njegovu grižnju savjesti

    – pripovijetka završava ubojstvom supruge koja je htjela zaštiti mačku, ubija je nenadano, sjekirom

    – prikriva zločin tako što suprugu zazida u zid kuće, no mačka mijauče kada je policija u kući te tako otkriva njegov zločin

    – ovo je pripovijetka o psihi i savjesti te o nesvjesnom i podsvjesnom u čovjeku

    – oblikovana je kao kriminalistička priča

    – elementi: zločin, ubojica čija je motivacija za zločin alkoholizam i psihička nestabilnost, istraga zločina od strane policije

    KNJIŽEVNA VRSTA: KRIMINALISTIČKA PRIPOVIJETKA s elementima strave

    – kriminalističko je to što se opisuje zločin; stravično je to što se javljaju nadnaravni, mistični dijelovi, poput bijele mrlje na vratu nove mačke u obliku vješala.

    PSIHOLOŠKA PRIPOVIJETKA – glavni lik, koji je ujedno i pripovjedač, govori o vlastitoj psihi i objašnjava kako je pod utjecajem nečeg podsvjesnog, mračnog u njemu, i pod utjecajem alkohola, od običnog čovjeka, pozitivnog i sretnog, postao ubojica.

    PRIPOVJEDAČ: glavni lik = pripovjedač u 1. licu – subjektivan je i ne možemo mu u potpunosti vjerovati.

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: Crni mačak

    Johann Wolfgang Goethe: “Patnje mladog Werthera”

    – unutarnji psihološki svijet glavnog junaka Werthera doznajemo preko njegovih pisama prijatelju Wilhelmu

    – književna vrsta: epistolarni roman (epistola = pismo)

    – pripovjedači:

    1) sveznajući autorski pripovjedač u 3.licu

    2) pripovjedač u 1.licu, subjektivan

    – Werther: hipersenzibilan neshvaćeni pojedinac sklon maštanju

    – problemi:

    1) sukob realnosti i neostvarivih ideala

    2) Wertherov odnos prema svijetu izvan njega

    3) odnos Werthera prema Lotti, društvu, ljubavi i smrti

    – verterizam = pojava oponašanja Werthera

    – značenje romana: dokumentarno-socijalno i psihološko

    – prije smrti W. izlaz (slobodu) traži u svijetu prirode, umjetnosti i u lutanju

    – intertekstualnost (Homer, Machperson, Osijan, Biblija)

     

    Više o ovoj lektiri pogledaj u videu: Patnje mladog Werthera

     

    * Hrvatski romantizam i Šenoino doba

    Vinko Brešić napisao je tekst o Augustu Šenoi pa ako vas zanima njegov život, možete to pogledati ovdje.

    AUGUST ŠENOA: PRIJAN LOVRO

    Pripovijetka ima uokvirenu kompoziciju (jedna radnja uokviruje drugu, odnosno pripovijedanje počinje i završava istom radnjom unutar koje se prepričava druga radnja):

    1) OKVIRNA PRIČA: Pripovjedač dolazi na selo i tamo s jednom udovicom razgovara o književnosti. Udovica voli ljubavne romane, a pripovjedač smatra da za dobar roman treba samo „prepisati“ realnost. Kao dokaz da život piše najbolje romane, prepričava joj priču o životu svog prijatelja Lovre.

    2) UOKVIRENA PRIČA: Lovrin život. Lovro je rođen u mnogobrojnoj siromašnoj obitelj, ali se rano istaknuo svojom inteligencijom te su ga zbog toga roditelji poslali da uči za svećenika. Učio je dobro, ali je teško podnosio stroga svećenička pravila. Zaljubljuje se u Malvinu koja mu nije mogla priznati da i ona njega voli jer je svećenik. Lovro odustaje od svećeničkog poziva i vraća se kući, razočaravši svoje roditelje. Otac ga tjera da se zaposli kao privatni učitelj grofova sina. Na jednoj zabavi susreće Malvinu koja je sada udana te mu ona priznaje ljubav, no on je odbija. Nakon završetka posla kod grofa, želi nastaviti školovanje, ali ne dobiva stipendiju te mu studij jezikoslovlja plaća otac. Tamo upoznaje pripovjedača Augusta i zadovoljan je svojim školovanjem. No, otac mu zapada u dugove i jedino rješenje Lovrinih financijskih problema jest ženidba bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevojku čiji ga izgled baš i ne veseli, a njezina financijska situacija je upitna. U razgovoru s budućim tastom Lovro doznaje da ona ipak nema novaca i tada prekida zaruke. Otputuje na more gdje upoznaje Anđeliju te je on fasciniran njome. Zaljubljuje se iz prve te je smatra ženom svoga života. Ona se također zaljubljuje u njega te oni dogovaraju vjenčanje, no njezin stric doznaje da je Lovro siromašan te naslućuje da se želi oženiti Anđelijom samo zbog njezina novca pa zabranjuje vjenčanje. Lovro je poražen, brine se da nikoga neće moći uvjeriti u iskrenost svojih osjećaja te odlazi do Anđelije i oduzima si život prerezavši si grkljan britvom.

    KNJIŽEVNA VRSTA: pripovijetka

    KNJIŽEVNO RAZDOBLJE: predrealizam / protorealizam / Šenoino doba

    OBILJEŽJA RAZDOBLJA REALIZMA:

    1) mjesto i vrijeme radnje: Zagreb i Prag, osamdesetih godina

    2) realistička karakterizacija lika Lovre – vanjski izgled, seljačko porijeklo, govor, unutarnje misli, odnos prema ženama

    3) autorski sveznajući pripovjedač

    4) tema: propadanje intelektualca seoskog podrijetla, iskorijenjen iz svoje sredine, ne snalazi se niti u gradu niti u selu.

    OBILJEŽJA RAZDOBLJA ROMANTIZMA:

    1) Lovrina romantična priroda – težnja za slobodom, čita romantičarske pisce

    2) ljubavna tematika – odnos sa ženama

    3) nacionalni motivi – ilirizam

    4) pripovjedač – u 3. licu, no nije objektivan, on sudjeluje u radnji te govori o nekome koga je poznavao.

    Šenoin stav prema hrvatskoj književnosti: Pripovjedač razgovara s udovicom o hrvatskoj književnosti – ona mu govori kako ne čita hrvatska djela jer su sva pisana na isti način, no ona se tome ne čudi jer smo mi mali narod pa kod nas nema velikih, zanimljivih događaja. Pripovjedač na to odgovara kako događaja imamo, ali nemamo pravih pisaca – zato joj i odluči ispričati priču o intelektualcu Lovri koji zbog svog seljačkog podrijetla i neimaštine nije mogao uspjeti u životu.

    Više o ovoj lektiri možete pogledati u videu: A. Šenoa: “Prijan Lovro”

    Silvije Strahimir Kranjčević pjesnik je realizma, a više o njemu i njegovim pjesmama možete pročitati na našemu blogu.

    Hrvatskoj renesansi pripada jedan od najvećih komediografa svih vremena, Marin Držić.

    MARIN DRŽIĆ

    – 16.st. Dubrovnik

    – književno razdoblje: renesansa

    – Držić – nadimak: Vidra

    – porijeklom iz pučke trgovačke obitelji

    – bio je svećenik

    – boravio u Sieni – tamo upoznaje suvremeno talijansko kazalište

    – po povratku u Dubrovnik uzdržava se pišući djela po narudžbi bogatih Dubrovčana i organizirajući kazališne predstave

    – pred kraj života boravi u Firenci i šalje urotničko pismo toskanskom vladaru Cosimu Mediciju u kojem traži da mu pomogne srušiti dubrovački aristokratski režim

    – umire u Veneciji

    – djela: pastorale: Tirena, Venera i Adon, Grižula

    komedije: Pomet, Novela od Stanca, Dundo Maroje, Skup, Tripče de Utolče, Arkulin, Džuho Krpeta, Pjerin

    tragedija: Hekuba

    Više o njemu i njegovom životu možete čuti od izvorne govornice dubrovačkoga govora, profesorice Nikoline Kuraice – Je li Marin Držić zaslužio da ga prozovu “urotnikom”?

    O životu Marina Držića pisao je i Luko Paljetak.

    MARIN DRŽIĆ: NOVELA OD STANCA

    – šala sa Stancem

    – dubrovačka stvarnost

    – antiteze: starost/mladost, selo/grad, očevi/djeca

    – Miho, Vlaho, Dživo Pešica, Stanac, vile, maškare

    – pokladna noć

    – farsa, komedija, pokladna igra

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: Marin Držić: Novela od Stanca

    Miguel de Cervantes Saavedra: Bistri vitez Don Quijote od le Manche

    (čitaj: Migel de Servantes Saavedra: Bistri vitez Don Kihot od le Manše)

    – književno razdoblje: renesansa

    – književna vrsta: roman (parodija viteškog, pikarski, tragikomični)

    – likovi: Alonso Quijano (simbol ludosti, idealizam), Sancho Panza (simbol razuma, realizam)

    – donkihotizam, borba s vjetrenjačama

    SKLONIDBA:


    N Don Quijote
    G Don Quijotea
    D Don Quijoteu

    N Miguel de Cervantes de Saavedra
    G Miguela de Cervantesa de Saavedre
    D Miguelu de Cervantesu de Saavedri

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: Cervantes: Don Quijote – borba s vjetrenjačama i donkihotizam

    9. Modernizam , Hrvatska moderna, Pravci u književnosti 20. stoljeća i Postmodernizam

    Hrvatska književnost:


    Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg

    Antun Branko Šimić – pjesništvo

    Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

    ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.)

    – pjesnik, novelist, kritičar, feljtonist, putopisac, polemičar

    – hrvatska moderna

    – novela “Moć savjesti” 1892.

    – početak hrv. moderne

    – zbirke novela: Iverje, Novo iverje, Umorne priče

    O Matoševu životu možete gledati u videu.

    A. G. MATOŠ (1873. – 1914.)
    – 19./20.st.
    – najutjecajniji književnik hrvatske moderne
    – poezijom se počeo javljati u časopisima od 1906., a do kraja života napisao je 80-ak pjesama koje su objavljene posthumno pod nazivom “Pjesme”
    – impresionist i simbolist
    – uzor mu je Baudelaire, vrlo često piše sonete, koristi sinestezije i simbole…

    Jedna od najljepših Matoševih pjesama zove se Utjeha kose.

    UTJEHA KOSE

    Tema je ljubav (i smrt). Pjesma počinje slikama mrtve ljubavi u preidiličnom prostoru koji ne može sakriti činjenicu da je ona mrtva.

    Lirski subjekt osjeća stravu koja se u pjesmi samo povećava kako on postaje svjesniji njene smrti. Predstavlja je motivima – oči, dah, ruke – a u posljednjoj strofi i preko kose.

    Kosa jedino izgleda kao i dok je djevojka bila živa te je personificirana i obraća se lirskom subjektu, donoseći mu smirenje i utjehu.

    Kosa mu govori da se “u smrti sniva”, tj. smrt poistovjećuje sa snom i na taj se način smanjuje osjećaj strave.

    Pjesma je po formi sonet (2 katrene, 2 tercine).

    Pjesmu možete čuti na poveznici. A možete čuti i njezinu rap-verziju u izvedbi moga bivšega učenika Ivana Korena.

    Ako vam treba za maturu, više o Matoševom pjesništvu pogledajte ovdje: Antun Gustav Matoš – pjesništvo

     

    ANTUN GUSTAV MATOŠ – CVIJET SA RASKRŠĆA

    – 1902.

    – pripovjedač Solus (lat. samac) susreće djevojku Izabelu (španj. ljepota, nježnost, bjelina), očarani su jedno drugim, ali njihova se ljubav ne ostvari

    – Solus – avantura, samoća, sloboda, lutanje

    – simbolika: cvijet – Izabela (ljubav), raskršće – životni odabir (ostati s Izabelom ili nastaviti putovati Francuskom)

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: A. G. Matoš: Cvijet sa raskršća

    ANTUN GUSTAV MATOŠ – CAMAO

    – 1909.

    – Camao – mistična ptica za koju su srednjovjekovni Španjolci vjerovali da umire kada žena prevari muža – jedini preživi (ironija)

    – simbolistička, bizarna novela –

    Alfred Kamenski, Fanny, muž

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: A. G. Matoš: Camao

    GEORGE ORWELL: ŽIVOTINJSKA FARMA

    – ideologija, dogma, moć, manipulacija, poslušnost, revolucija, pobuna, pojedinac i masa, nasilje vladajućih, alegorija, 7 zapovijedi, manipulacija povijesnim zbivanjima, umjetnost u službi ideologije, politička satira

    – povijesni kontekst: Listopadska revolucija 1917. (Lenjin, Staljin, Trocki)

    – likovi: Major, Napoleon, Snowball, Squealer, Boxer, Clover, Benjamin, 9 pasa, ovce, Mollie, Muriel, Jessie, Blubell, Pincher, Moses, kokoši, pačići, mačka

    “Sve su životinje jednake, ali neke su životinje jednakije od drugih.”

    Više o ovoj lektiri pogledajte u videu: George Orwell: Životinjska farma

    Dodatak: rad u skupinama – izlaganje na temu lektire – Jaroslav Dolgov

      Na ovoj web stranici koristimo kolačiće u svrhu poboljšanja performansi stranice i u svrhu analitike koja nam služi za pružanje boljeg korisničkog iskustva. "Politika kolačića".