Svaki tekst na neki način povezuje rečenice. Postoje dvije osnovne vrste tekstnih veza – linearna i paralelna tekstna veza.

Linearna je tekstna veza ona u kojoj su rečenice povezane logički, tako da se nadovezuju jedna na drugu. To znači da jedna rečenica proizlazi iz druge rečenice te da ne prenosi potpuni smisao ako se ne gleda kontekst. S druge pak strane imamo paralelnu tekstnu vezu u kojoj rečenice nisu međusobno povezane na način da jedna proizlazi iz druge, nego su u paralelnom odnosu (prenose podjednako važnu obavijest te se mogu izvući iz konteksta).

Da bi se rečenice nazvale tekstom, one moraju ispunjavati određene kriterije. U prošlom tekstu (https://hrvatskiuzemljicudesa.hr/tekst/) mogli ste vidjeti što to tekst je te koje vrste tekstova postoje.

Sada ćemo nešto više reći o tome što to tekst čini upravo tekstom.

Dakle, tekst bi trebao ispunjavati sedam kriterija tekstualnosti. To su kohezija, koherencija, intencionalnost, prihvatljivost, informativnost, situativnost i intertekstualnost.

Svi ovi pojmovi vjerojatno vam zvuče – “Ajme, što je sad pak ovo?!” Ne brinite, i meni su tako zvučali kada sam se prvi put susrela s njima. Pokušat ću vam ovo objasniti jednostavnim jezikom.

Kohezija je ništa drugo nego obična povezanost rečenica unutar teksta i to različitim jezičnim sredstvima.

Koherencija pak je povezanost teksta na razini sadržaja, odnosno na razini značenja.

Intertekstualnost označava odnošenje novog teksta prema ranijim tekstovima.

Prihvatljivost se odnosni na stav čitatelja prema tekstu, a informativnost na količinu poznatih i nepoznatih informacija koje se javljaju u njemu. Situativnost označava koliko je tekst mjerodavan za određenu situaciju, a intencionalnost je stav autora teksta.

(prema: R.A. de Beaugrande, W. U. Dressler: Uvod u lingvistiku teksta)

Već sam vam rekla da je za tekst vrlo bitno da on bude smisleno povezan i cjelovit, no tekst može biti i jedna jedina rečenica, primjerice poslovica! Dakle, u poslovici “Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada.” možemo vidjeti smislenu cjelovitost. No, istu tu cjelovitost možemo vidjeti i u Tolstojevoj “Ani Karenjinoj” na 800 stranica.

U prošlom sam vam tekstu (https://hrvatskiuzemljicudesa.hr/tekst/) spomenula i diskurs, no nisam ga detaljno objašnjavala.

Naime, diskurs je jezik koji se ostvaruje unutar nekog teksta s obzirom na njegov kontekst. Dakle, tekst + kontekst = diskurs. Na različit ćemo se način služiti jezikom u različitim govornim situacijama jer nam kontekst uvjetuje način služenja jezikom. Što to znači? Kada govorimo, svjesno odabiremo riječi koje ćemo izreći, zar ne? Drugačije ćemo riječi koristiti u školi, drugačije kod kuće. Isto tako, imat ćemo drugačiji oblik komunikacije sa svojim prijateljima od one s profesorima. To znači da odabir naših riječi ovisi o kontekstu.