BESPLATNE pripreme za maturu iz Hrvatskoga jezika!
Ispred vas se nalaze besplatne pripreme za državnu maturu iz Hrvatskoga jezika!
Čekaju vas video-lekcije iz književnosti (od Antike do Postmodernizma) i gramatike (fonetika, fonologija, morfologija, sintaksa, leksikologija). Osim toga, ovdje ćete moći pronaći savjete kako što bolje napisati esej. No, ono što će vam vjerojatno biti najkorisnije jest sljedeće –> postoji video-lekcija u kojoj su sažeta sva književna djela koja se javljaju na eseju!
(nema na čemu, i drugi put)
Svaku video-lekciju prati kratak tekst u kojemu je opisano ustvari ono najvažnije iz same video-lekcije.
Nadam se da će vam ove brzinske pripreme pomoći u ponavljanju gradiva. No, ako vam ovo nije dovoljno te tražite detaljnije pripreme, uvijek se možete javiti za jedan od modela koje nudimo.
Modeli su prilagođeni svima te imate od najjednostavnijih i najjeftinijih opcija koje možete pronaći (osim, naravno, ovih besplatnih koje možete pronaći ispod) pa sve do modela u kojima smo 1 na 1 te učimo gradivo zajedno.
Osim toga, nudimo vam i skriptu u kojoj je sadržano cjelokupno gradivo ovoga predmeta. Ova skripta svakako pomaže maturantima, ali može poslužiti i kao podsjetnik za sve bitne sadržaje tijekom vašega školovanja.
No, krenimo mi na vaše besplatne pripreme… Nadam se da ćemo se u ovome putovanju dobro zabaviti i puno toga naučiti! 🙂
Sretno!
1) Što je to uopće književnost?
Književnost je umjetnost riječi.
Postoji i znanost koja se bavi proučavanjem književnosti, a ona se dijeli na povijest književnosti, teoriju književnosti, književnu kritiku i metodologiju.
Imamo 4 književna roda, to su: lirika, epika, drama i diskurzivni književni rod.
LIRIKA se može podijeliti prema sadržaju, prema tradiciji i slično.
EPIKA se dijeli na lirsko-epske vrste, epsko pjesništvo, jednostavne i složene prozne oblike.
DRAMA se dijeli na komediju, tragediju i dramu u užem smislu.
A u DISKURZIVNI KNJIŽEVNI ROD ulaze esej, putopis, dnevnik, memoari, biografija, autobiografija…
Više o tome pogledajte u videu: Uvod u književnost
2) Književna razdoblja
1. Antička ili klasična književnost (grčka i rimska)
– 12./8.st.pr.Kr. – 5.st.
– temelj2. Srednjovjekovna književnost
– 5.-15.st. (476.-1492.)
– utjecaj Crkve, latinski jezik, nacionalni epovi3. Humanizam, predrenesansa
– 13.-14.st.4. Renesansa
– 15.-16.st.
– okretanje čovjeku5. Barok
– 16.-18.st.
– Crkva, prolaznost života, smrt, duhovnost6. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
– 17.-19.st.
– antika kao uzor, prosvjeta, razum, racionalizam7. Romantizam
– 1800.-1830.g.
– mašta, osjećaj, unutarnji svijet8. Realizam
– 1830.-1870.g.
– stvarnost, realnost, društveni i socijalni problemi
– naturalizam (1879.-1890.) – priroda čovjeka9. Modernizam
– kraj 19.st.-20.st.
– stilski pluralizam10. Postmodernizam
– danas
– od 1960.g.Više o tome pogledajte u videu: Periodizacija književnosti
Započet ćemo ovo s Književnosti starih naroda, odnosno s Temeljnim civilizacijskim djelima.
Postoji indijska, babilonska, arapska, hebrejska književnost.
1) indijska: Vede, Mahabharata, Ramajana, Pančatantra
2) babilonska: Ep o Gilgamešu
3) arapska: Kuran
4) hebrejska: Biblija
– 73 knjige (46+27)
– hebrejski, grčki jezik
– Septuaginta, Vulgata
– Matija Petar Katančić, 1831.g.Više o tome pogledajte u videu: Temeljna civilizacijska djela
Nastavljamo s Antičkom književnosti.
Sama riječ “antička” dolazi od lat. antiquus.
Ova se književnost dijeli na grčku i rimsku književnost.
GRČKA KNJIŽEVNOST
– arhajsko, klasično, helenističko i rimsko razdoblje
– Homer: Ilijada, Odiseja
– lirika: Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar
– tragičari: Eshil: Okovani Prometej; Sofoklo: Kralj Edip, Antigona; Euripid: ElektraRIMSKA KNJIŽEVNOST
– arhajsko, zlatni vijek, srebrno, kasno carstvo
– Plaut: Škrtac ili Aulularija
– Katul, Horacije, Vergilije (Eneida), OvidijeViše o tome pogledajte u videu: Antička književnost
Što se SREDNJOVJEKOVNE KNJIŽEVNOSTI tiče, ona traje od 5. do 15.stoljeća.
Obilježili su je nacionalni epovi: Beowulf, Pjesan o Rolandu, Pjesan o Cidu, Pjesan o Nibelunzima.
Ovdje se javljaju i romani: Roman o Troji, Roman o Aleksandru, Roman o Tristanu i Izoldi.
Prva je autobiografija ona koju je napisao sv. Aurelije Augustin, a zove se Ispovijesti.
U HRVATSKOJ srednji vijek traje od 8. do 15. stoljeća.
Najvažniji su nam Ćiril i Metod – glagoljica.
Povijesni tekstovi: Bašćanska ploča, Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa Martinca.
Pravni tekstovi: Vinodolski zakonik.
Romani: Rumanac trojski, Aleksandrida.
Poučna proza: Lucidar.
Pjesme: Va se vrime godišća, Svit se konča, Šibenska molitva.
Mirakul: Muka sv. Margarite.
Više o tome pogledajte u videu: Srednjovjekovna književnost
Sljedeće je razdoblje HUMANIZAM i PREDRENESANSA – od 13. do 14. stoljeća.
Najvažniji su autori Dante, Petrarca i Boccaccio.
Dante Alighieri: Božanstvena komedija
Francesco Petrarca: Kanconijer
Giovanni Boccaccio: DekameronHumanizam u hrvatskoj književnosti: 15.st., latinski jezik.
Autori: Ivan Česmički (Janus Pannonius), Juraj Divnić, Juraj Šižgorić, Antun Vrančić, Marko Marulić, Ilija Crijević.
Više o tome pogledajte u videu: Humanizam i predrenesansa
RENESANSA
14.-16. stoljeće
William Shakespeare: Hamlet, Romeo i Julija, San ivanjske noći
Lodovico Ariosto: Bijesni Orlando
Miguel de Cervantes Saavedra: Bistri vitez don Quijote od le Manche
Francois Rabelais: Gargantua i Pantagruel
Hrvatska:
– Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović
– Marko Marulić (Judita), Petar Hektorović (Ribanje i ribarsko prigovaranje), Petar Zoranić (Planine), Brne Karnarutić (Vazetje Sigeta grada)
– Hanibal Lucić (Robinja), Marin Držić (Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca)
Više o tome pogledajte u videu: Renesansa
BAROK U EUROPSKIM KNJIŽEVNOSTIMA
Trajanje: 16.-18. stoljeće
Naziv: port. barocco – biser nepravilna oblika.
Značajke baroka: kićenost, gomilanje ukrasa i stilskih izražajnih sredstava, pobožnost, metaforičnost.
Glavne teme: smrtnost, prolaznost života, memento mori – sjeti se da si smrtan, dobro i zlo. Javljaju se i religiozne teme kao posljedica protureformacije / katoličke obnove – književnost služi za prenošenje ideja katoličke crkve – povratak grješnika u okrilje crkve.
Barokni svjetonazor: u središtu je svijeta ponovno Bog i duhovno, a čovjek je razapet između vlastitih težnji za tjelesnim užitcima i crkvenim zahtjevima za duhovnim stilom života. U književnosti se javlja refleksivnost – razmišljanje o samome sebi, točnije sumnja u samoga sebe i pesimizam.
Predstavnici:
1) lirika
Giambattista Marino (talijanska književnost) – začetnik pjesničkog smjera marinizma koji odlikuje uporaba neobičnih motiva, metafora i različitih zvučnih ponavljanja – zapostavljeno je izricanje osjećaja, a u prvom je planu maštovitost.
Luis de Gongora Y Argote (španjolska književnost) – piše po uzoru na stare španjolske pjesničke oblike, prvenstveno romance; mnogi su ga oponašali i pisali po uzoru na njega – gongorizam.
2) epika
Torquato Tasso (talijanska književnost) – ep „Oslobođeni Jeruzalem“ – tema Prvi križarski rat.
3) drama
Pedro Calderon de la Barca (španjolska književnost) – drama „Život je san“ – prolaznost života, razlika između snova i stvarnosti.
Više o tome pogledajte u videu: Barok
KLASICIZAM
Klasicizam se javlja u Francuskoj u 17. stoljeću.
Uzor klasicizmu: antička / klasična književnost.
Naziv klasicizam dolazi od lat. classicus – koji se odnosi na antiku; lat. classici scriptores – pisci prvoga reda, uzorni pisci, tj. antički pisci.
„Poimanje umjetnosti i umjetnička djelatnost je oponašanje uzora pri čemu se poštuju pravila za umjetničko stvaranje.“
Svjetonazor: Svijet je materijalan pa ga se može istraživati, što znači da je sastavljen od materije koju treba proučiti. Istina je samo ono što čovjek može dokazati vlastitim razumom i iskustvom – empirizam – jedino sredstvo spoznaje je vlastito iskustvo, tj. empirija.
Filozofija racionalizma: Racionalizam je filozofski pravac – proučava pitanja i probleme čovjekove egzistencije oslanjajući se na razum i vlastite spoznajne mogućnosti. Objektivnu je stvarnost moguće spoznati jedino razumom.
Rene Descartes u svome djelu „Rasprava o metodi“ (njegova je izreka „Mislim, dakle jesam“) pokušava odgovoriti na pitanje „kako misliti?“. Smatra da je čovjek misaono biće te spominje četiri načela:
1. načelo: Ništa ne prihvaćamo kao istinito osim onoga što spoznajemo jasno i razgovjetno.
2. načelo (analitičko): Teškoću treba raščlaniti na jednostavne dijelove.
3. načelo: Ići od jednostavnoga ka složenome.
4. načelo je načelo provjeravanja potpunosti podataka.
Od književnog se djela zahtjeva da bude racionalno, moralističko i didaktično.
Značajke su klasicizma jednostavnost, mir, sklad i harmonija (kao i u antici), kriterij doličnosti/primjerenosti, vjera u razum.
Dominantna književna vrsta je tragedija – 5 pravila:
1. kult forme – kompozicija od 5 činova,
2. uzvišen govor i stil pisanja,
3. moralno-didaktična funkcija (poučna) – u prvome je planu racionalno, a ne emocionalno,
4. trojno jedinstvo – jedinstvo vremena, radnje i prostora – jedan dramski sukob treba se odvijati u jednom prostoru u okviru jednoga dana,
5. teme i likovi moraju biti značajni, antički ili povijesni – u prvome je planu unutarnji svijet likova.Predstavnici:
Jean Racine – tragedija „Fedra“
Pierre Corneile – tragedija „Cid“
Jean Baptiste Poquelin Moliere – komedija „Škrtac“
Jean de la Fontaine: Basne
PROSVJETITELJSTVO
Prosvjetiteljstvo se javlja u Engleskoj u 18. stoljeću, no svoj procvat doživljava u Francuskoj.
Književnost ima moralno-didaktičan karakter te se književnim djelima želi prosvijetliti narod. Jedinim obrascem ponašanja smatra se razum te se ističe znanstveni duh i učenost.
Ovo je razdoblje učenosti, općeg znanstvenog duha i znanstvenog ispitivanja. Bavi se proučavanjem aktualnih životnih pitanja – država, crkva, odgoj, moral…
Ovo je razdoblje obilježila pojava filozofskog romana u kojemu nije bitna fabula, nego zagovaranje filozofskih ideja.
Književnost mora imati društveno korisnu funkciju.
Predstavnici:
Voltaire – roman „Candide ili optimizam“
Denis Diderot – Enciklopedija
Jean-Jacques Rousseau – „Julija ili Nova Heloiza“
Više o tome pogledajte u videu: Klasicizam i prosvjetiteljstvo
ROMANTIZAM
• pokret koji se javlja krajem 18. stoljeća, no svoju afirmaciju doživljava između 1800. i 1830. godine
Značajke:
• suprotstavlja se klasicističkome racionalizmu, oslanja se na maštu i osjećaje
• individualizam – svaki je čovjek zasebno biće neovisno o društvenim konvencijama
• pesimizam – nastao je iz nesklada između osobnih i društvenim interesa • priroda je odraz ljudske duše – neshvaćeni pojedinac bježi u prirodu
• neshvaćeni intelektualac, ne uklapa se u društvo
• svjetska bol (njem. Weltschmerz) – bijeg u samoću i pesimistički svjetonazor
• pokret „Sturm und Drang“ (oluja i nagon) – bune se protiv klasicističkih pravila i kontrole razuma
Tematika:
• okultna i mistična, tajanstvena
• intimne teme
• nacionalno-povijesne teme
• daleki nepoznati krajevi
• odmetništvo i sukob sa zakonom
Predstavnici:
• njemačka književnost: Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller
• engleska književnost: George Gordon Byron, William Wordsworth
• francuska književnost: Alphonse de Lamartine
• američka književnost: Edgar Allan Poe
• ruska književnost: Mihail Jurjevič Ljermontov
Više o tome pogledajte u videu: Romantizam
HRVATSKI NARODNI PREPOROD
1830.-1860.
– Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830.), Novine horvatske (1835.) + Danica
– Stanko Vraz: Đulabije
– Petar Preradović, Ivan Mažuranić
ŠENOINO DOBA / PROTOREALIZAM / PREDREALIZAM
1860.-1880./81.
– Prijan Lovro, Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna
Više o tome pogledajte u videu: Hrvatski narodni preporod i Šenoino doba
REALIZAM
1830.-1870.
Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Kabanica
Ivan Sergejevič Turgenjev: Lovčevi zapisi
Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna
Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina
Honore de Balzac: Otac Goriot
Gustave Flaubert: Gospođa Bovary
NATURALIZAM
1870.-1890.
Guy de Maupassant; Emile Zola (Therese Raquin)
REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
1880.-1895. / 1881. – 1892.
Josip Kozarac: Tena
Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima
Ante Kovačić: U registraturi
Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići
Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi
Silvije Strahimir Kranjčević: Mojsije, Moj dom
Više o tome pogledajte u videu: Realizam
MODERNIZAM
– posljednja desetljeća 19.st.
– parnasovci, dekadencija, simbolizam, bečka moderna
– Charles Baudealire: Cvjetovi zla
– Henrik Ibsen, Anton Pavlovič Čehov
MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
– 1892. – 1916.
– Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić, Janko Polić Kamov
– Dragutin Domjanić, Vladimir Nazor, Fran Galović
– Janko Leskovar, Dinko Šimunović, Antun Gustav Matoš, Ivan Kozarac
– Ivo Vojnović, Milan Begović
PRAVCI U KNJIŽEVNOSTI 20.STOLJEĆA
– futurizam, ekspresionizam, kubizam, imažinizam, dadaizam, nadrealizam, socijalistički realizam, egzistencijalizam
EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI:
Antun Branko Šimić
OSTALI AUTORI:
Marcel Proust: Combray
Franz Kafka: Proces, Preobrazba
Luigi Pirandello: Šest osoba traži autora
Ernest Hemingway: Starac i more, Zbogom oružje
William Faulkner: Krik i bijes
Albert Camus: Stranac
Eugene Ionesco: Stolice
Samuel Beckett: U očekivanju Godota
Bertolt Brecht: Majka Hrabrost i njezina djeca
Više o tome pogledajte u videu: Modernizam
HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1919. DO 1952.
– Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza, Balade Petrice Kerempuha, Gospoda Glembajevi
– Petar Šegedin: Djeca božja
– Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Ivan Goran Kovačić, Jure Kaštelan, Vesna Parun
KNJIŽEVNOST OD 1952. DO 1968.
– časopisi Krugovi, Razlog
– Josip Pupačić, Slavko Mihalić, Ranko Marinković
POSTMODERNIZAM
– od 1968. do danas
– Slobodan Novak, Ivo Brešan, Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Pavao Pavličić
Više o tome pogledajte u videu: Hrvatska književnost od 1929.
3) Pomoć pri pisanju eseja
U samo osam minuta objašnjeno je kako se piše esej: Kratke upute za pisanje eseja
Sažetak djela koja su bila propisana za maturu 2020. godine naći ćete ovdje.
Za lakše praćenje, možete kliknuti i na svaki tekst pojedinačno:
Honore de Balzac: Otac Goriot
Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg
Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna
Antun Gustav Matoš – pjesništvo
Antun Branko Šimić – pjesništvo
Franz Kafka: Preobrazba
Ante Kovačić: U registraturi
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi
Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići
Jerome David Salinger: Lovac u žitu
William Shakespeare: Hamlet
Sofoklo: Antigona
Henrik Ibsen: Nora
4) Fonetika i fonologija
HRVATSKI JEZIK
– indoeuropska jezična zajednica – baltičkoslavenska jezična zajednica – slavenska skupina jezika – južnoslavenski jezici – hrvatski jezik
– južnoslavenski jezici: hrvatski, srpski, slovenski, bošnjački, crnogorski, makedonski i bugarski
– hrvatski jezik
– materinski jezik
– standardni jezik
– književni jezik
IDIOMI / POJAVNI OBLICI HRVATSKOGA JEZIKA
– organski: mjesni govor, dijalekti, narječja
– neorganski: standardni jezik i supstandardni idiomi (žargon, razgovorni jezik)
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK
– autonomnost, normiranost, polifunkcionalnost, stabilnost u prostoru, elastična stabilnost u vremenu
– standardnojezična norma: pravopisna, fonološka, morfološka, sintaktička, rječotvorna, leksička
Više o tome pogledajte u videu: Jezične zajednice
JEZIK KAO SUSTAV ZNAKOVA
Komunikacijski sustavi temelje se na dogovorenim znakovima, a dijele se na jezične i nejezične sustave.
Jezikoslovlje/lingvistika, semiologija.
Jezik = sustav znakova koji služi za sporazumijevanje.
Jezični znak – preslikava podatke iz stvarnosti, ostvaruje se u govoru i pismu:
a) u govoru – kao niz glasova, npr. /m/a/č/k/a
b) u pismu – kao niz slova, npr. m+a+č+k+a
Struktura jezičnoga znaka: izraz, sadržaj, predmet.
Izraz = materijalna strana jezičnoga znaka, njegov oblik; niz glasova ili niz slova. Sadržaj = značenje jezičnoga znaka.
Proizvoljnost / arbitrarnost.
Više o tome pogledajte u videu: Jezik kao sustav znakova, jezični znak.
PODJELA GLASOVA
O podjeli glasova pogledajte u videu.
GLASOVNE PROMJENE
- sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, epenteza, jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe, nepostojano a, nepostojano e, vokalizacija, navezak, gubljenje suglasnika, alternacije ije/je/e/i
Više o tome pogledajte u videu: Glasovne promjene
NAGLASCI
Sve o naglascima možete vidjeti u videu.
5) Morfologija
MORFOLOGIJA
– znanost koja se bavi morfemima
– morfem = najmanje jezična jedinica koja ima svoje značenje
Više o tome možete pogledati u videu: Morfologija
VRSTE RIJEČI
PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli.
NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice.
IMENICE – promjenjiva vrsta riječi kojima imenujemo bića (konj), stvari (čaša) i pojave (mržnja).
PRIDJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima govorimo kakvo je što (lijepo, malo), čije je što (djedovo, učenikovo) i od čega je što (drveno, stakleno).
ZAMJENICE – promjenjiva vrsta riječi koja zamjenjuje druge riječi, najčešće imenice i pridjeve (ja, ti, moj, tvoj, sebe, svoj, nitko, tko).
BROJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu (glavni – jedan, dva) i poredak (redni – prvi, drugi).
GLAGOLI – promjenjiva vrsta riječi kojima izričemo radnju (trčati), stanje (stajati) i zbivanje (kišiti).
PRILOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato).
PRIJEDLOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).
UZVICI/USKLICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć).
ČESTICE – nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li).
VEZNICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice (i, te, a, nego).
Više o tome možete pogledati u videu: Vrste riječi
O imenicama možete gledati u videu.
ZAMJENICE
– riječi koje zamjenjuju druge riječi
OSOBNE / LIČNE: ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona
POVRATNA: sebe/se
POVRATNO-POSVOJNA: svoj
POSVOJNE: moj, tvoj, njegov/njezin/njegov; naš, vaš, njihov
POKAZNE: ovaj, taj, onaj; ovakav, takav, onakav; ovolik, tolik, onolik
UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE: tko, što, koji, čiji, kakav, koliki
NEODREĐENE: nitko, ništa, svatko, svašta, itko, išta, svačiji, svakakav
Više o tome pogledajte u videu: Zamjenice
O pridjevima možete gledati u videu.
GLAGOLI
– glagoli po značenju: glagoli radnje (trčati, pisati), glagoli stanja (spavati, šutjeti), glagoli zbivanja (kišiti, veseliti se)
– glagoli po vidu: svršeni (doći, napisati), nesvršeni (ići, pisati), dvovidni (večerati, ručati)
– glagoli po predmetu radnje: prijelazni (pisati, gledati), neprijelazni (trčati, ići), povratni (veseliti se, tuširati se)
– glagolska stanja: aktiv (Pišem zadaću.), pasiv (Zadaća je napisana.)
– glagolski načini: imperativ, kondicional I. i II.
– glagolski prilozi: sadašnji (-ći ; pišući), prošlo (-vši, -avši ; napisavši)
– glagolski pridjevi: radni (-o, -la, -lo / -li, -le, -la ; trčao, trčala…), trpni (-n, -t, -en, -jen ; bacan, donesen, ispijen, uzet)
– glagolska vremena: prošlost, sadašnjost, budućnost
SADAŠNJOST: prezent
PREZENT
– sadašnje glagolsko vrijeme
– tvori se pomoću 4 skupine nastavaka:
1. skupina: JD: 1.lice -am, 2.lice -aš, 3. lice -a / MN: 1.lice -amo, 2.lice -ate, 3.lice -aju
2. skupina: -im, -iš, -i / -imo, -ite, -e
3. skupina: -em, -eš, -e / -emo, -ete, -u
4. skupina: -jem, -ješ, -je / -jemo, -jete, -ju
PROŠLOST: perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt
PERFEKT
– prošlo glagolsko vrijeme
– tvori se od nenaglašenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog
– nenaglašeni prezent pom.gl. biti: sam, si, je / smo, ste, su
– GPR: -o, -la, -lo / -li, -le, -la
– npr. trčao sam, trčao si, trčao je / trčali smo, trčali ste, trčali su
AORIST
– prošlo svršeno glagolsko vrijeme
– tvori se od svršenih glagola i nastavaka
1. JD: -h, -/, -/ MN: -smo, -ste, -še
2. JD: -oh, -e, -e MN: – osmo, -oste, -oše– npr. protrčah, protrča, protrča / protrčasmo, protrčaste, protrčaše
IMPERFEKT
– prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme
– tvori se od nesvršenih glagola i nastavaka
1. JD -ah, -aše, -aše MN -asmo, -aste, -ahu
2. JD -jah, -jaše, -jaše MN -jasmo, -jaste, -jahu
3. JD -ijah, -ijaše, -ijaše MN -ijasmo, -ijaste, -ijahu
- – npr. trčah, trčaše, trčaše / trčasmo, trčaste, trčahu
PLUSVAMPERFEKT
– pretprošlo glagolsko vrijeme
– tvori se
a) od perfekta pom.gl. biti i gl.pridjeva radnog
– perfekt gl. biti: JD bio/bila sam, bio/bila si, bio/bila/bilo je; MN bili/bile smo, bili/bile ste, bili/bile/bila su
– npr. bio/bila sam trčao/la
b) od imperfekta pom.gl. biti i gl. pridjeva radnog
– imperfekt pom. gl. biti: JD bijah, bijaše, bijaše ; MN bijasmo, bijaste, bijahu
– npr. bijah trčao/trčala
BUDUĆNOST: futur I. i futur II.
FUTUR I.
– buduće glagolsko vrijeme
– tvori se od nenaglašenog prezenta pom. gl. htjeti i infinitiva
– nen.prezent pom. gl. htjeti: ću, ćeš, će / ćemo, ćete, će
– npr. ću trčati, ćeš trčati…
FUTUR II.
– predbuduće glagolsko vrijeme
– tvori se od naglašenog prezenta pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog
– naglašeni prezent pom. gl. biti: budem, budeš, bude / budemo, budete, budu
– npr. budem trčao/la
GLAGOLSKI NAČINI: imperativ, kondicional I. i II.
IMPERATIV
– zapovjedni glagolski način
– prvog lica jednine nema
– npr. JD /, trči, neka trči ; MN trčimo, trčite, neka trče
KONDICIONAL I.
– tvori se od aorista pom.gl. biti i glagolskog pridjeva radnog
– aorist pom. gl. biti: bih, bi, bi / bismo, biste, bi
– npr. bih trčao/la
KONDICIONAL II.
– tvori se od kondicionala I. pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog
– kond. I. pom.gl. biti: JD bio/la bih, bio/la bi, bio/la/lo bi ; MN bili/le bismo, bili/le biste, bili/le/la bi
– npr. bio/la bih trčao/la
Više o tome pogledajte u videu: Glagoli
BROJEVI
– promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu i poredak
– dijele se na glavne i redne brojeve
– glavnim brojevima kazujemo količinu, a rednima poredak
– sklonjivi su svi redni brojevi, a od glavnih brojeva 1-4 i svi brojevi koji u sebi sadrže brojeve 1-4
SKLONIDBA BROJA DVA
N dva
G dvaju
D dvamaSKLONIDBA BROJA DVIJE
N dvije
G dviju
D dvjemaSKLONIDBA BROJA TRI
N tri
G triju
D trimaSKLONDIBA BROJA ČETIRI
N četiri
G četiriju
D četirimaViše o tome pogledajte u videu: Brojevi
NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI
– prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice
PRILOZI
– nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato)
a) prilozi mjesta (gdje, kamo, kuda?) – ovdje, ondje
gdje – mjesto, kamo – cilj, kuda – smjer kretanjab) prilozi vremena (kada, otkada, do kada?) – danas, sutra, lani
c) prilozi načina (kako?) – lijepo, brzo, lako, slano
d) prilozi količine (koliko?) – puno, malo
e) prilozi uzroka (zašto?) – zato
PRIJEDLOZI
– nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).
– prijedlozi uz lokativ: na, o, po, pri, prema, u
– prijedlog kroz – mjesto (kroz tunel, kroz šumu – a ne kroz razgovor, kroz padeže)
VEZNICI
– nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice.
– SASTAVNI: i, pa, te, ni, niti – bez zareza
– RASTAVNI: ili – bez zareza
– SUPROTNI: a, ali, nego, no, već – zarez
– ISKLJUČNI: samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što – zarez
– ZAKLJUČNI: zato, dakle, stoga – zarez
UZVICI/USKLICI
– nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć, mjau)
ČESTICE
– nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li)
Da li hoćeš? – Je li hoćeš? – Hoćeš li?
Više o tome pogledajte u videu: Nepromjenjive vrste riječi
6) Sintaksa
SINTAKSA
Sintaksa – dio gramatike koji proučava rečenicu.
Riječ – sintagma – rečenica – tekst.
Sintaktičke jedinice: riječ, sintagma, rečenica.
Riječi – punoznačne i nepunoznačne.
Odnosi među sastavnicama sintagme: sročnost (kongruencija), upravljanje (rekcija), pridruživanje.
Prema službi zavisne sastavnice u odnosu na glavnu: odredbena (atributna), dopunska (objektna) i okolnosna (adverbijalna).
Rečenični članovi: subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut, apozicija.
Više o tome pogledajte u videu: Od riječi do rečenice
SINTAKSA = jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem rečenice; proučavanjem pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a rečenice u različite tekstove.
Sintaktičke jedinice: riječ, spoj riječi (sintagma) i rečenica.
Rečenica je glavna sintaktička jedinica, njome se prenosi obavijest.
Riječ je najmanja jezična jedinica koja ima svoje značenje.
Sintagma = spoj riječi nastao gramatičkim povezivanjem dviju ili više punoznačih riječi.
Gramatičke veze: sročnost, upravljanje, pridruživanje.
ČLANOVI REČENIČNOGA USTROJSTVA
– subjekt, predikat, atribut, apozicija, objekt, priložne oznake
Stari ribar Palunko često lovi ribu na jezeru.
AT AP S PO P O POViše o tome pogledajte u videu: Uvod u sintaksu.
GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE
– članjivost rečenice
– samostalni članovi: predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka
– nesamostalni članovi: atribut i apozicija
Više o tome pogledajte u videu: Gramatičko ustrojstvo rečenice
SUBJEKT
– tko? što?
– imenska riječ: imenica, pridjev, zamjenica, broj –
neizrečeni (skriveni) subjekt
– besubjektna rečenica
Više o subjektu pogledajte u videu.
PREDIKAT
– temelj
– predikatne kategorije: vid, lice, broj, vrijeme, način
– vrste predikata: glagolski i imenski
– neoglagoljene ili bezglagolske rečenice
Više o predikatu pogledajte u videu.
OBJEKT
– predmet radnje
– izravni – A, G
– neizravni – G, D, A, L, I
– dijelni ili partitivni genitiv, slavenski genitiv
Više o objektu pogledajte u videu.
PRILOŽNA OZNAKA
– okolnosti glagolske radnje
– PO mjesta, vremena, načina, količine, uzroka, namjere, sredstva, društva, posljedice, pogodbe, dopuštanja, izuzimanja
Više o priložnoj oznaci pogledajte u videu.
ATRIBUT
– koji? čiji? kakav? kolik?
– pridjevni i imenički
APOZICIJA
– imenica koja pobliže označava drugu imenicu i slaže se s njom u padežu
RAZLIKA između imeničnog atributa i apozicije: Imenični atribut ne slaže se s imenicom u padežu, a apozicija se slaže.
Više o atributu i apoziciji pogledajte u videu.
SINTAGMA
– spoj dviju punoznačnih riječi
– TAGMEMI – punoznačne riječi koje imaju i leksičko i gramatičko značenje
– glavni tagmem / određenica
– zavisni tagmem / odrednica
GRAMATIČKE VEZE MEĐU ČLANOVIMA SINTAGME
– sročnost / kongruencija
– upravljanje / rekcija
– pridruživanje
VRSTE SINTAGME
– odredbena / atributna, dopunska / objektna, okolnosna / adverbijalna
Više o ovome možete pogledati u videu: Sintagma
VRSTE REČENICA
O vrstama rečenica možete čitati na našem blogu.
7) Leksikologija
UVOD U LEKSIKOLOGIJU
Leksikologija / rječoslovlje = znanost koja se bavi proučavanjem i opisivanjem leksika, tj. riječi i odnosima među njima.
Riječ = najmanja jezična jedinica koja ima značenje.
Leksem = svi oblici neke riječi. Leksik = svi leksemi nekog jezika.
ZNAČENJE RIJEČI
Jednoznačnice i višeznačnice.
Osnovno i izvedeno značenje.
Metafora, okamenjena metafora i metonimija.
Više o ovome pogledajte u videu: Uvod u leksikologiju
ZNAČENJSKI ODNOSI MEĐU RIJEČIMA
1) Sinonimija = odnos sličnosti sadržaja (značenja)
2) Antonimija = odnos suprotnosti sadržaja (značenja)
3) Homonimija = odnos podudarnosti izraza (glasovi i slova)
4) Hiperonimija i hiponimija = odnos nadređenosti i podređenosti sadržaja (značenja)
Više o ovome pogledajte u videu: Značenjski odnosi među riječima