Pripreme za maturu

Ispred vas se nalaze besplatne pripreme za državnu maturu iz Hrvatskoga jezika!

Čekaju vas video-lekcije iz književnosti (od Antike do Postmodernizma) i gramatike (fonetika, fonologija, morfologija, sintaksa, leksikologija). Osim toga, ovdje ćete moći pronaći savjete kako što bolje napisati esej. No, ono što će vam vjerojatno biti najkorisnije jest sljedeće –> postoji video-lekcija u kojoj su sažeta sva književna djela koja se javljaju na eseju!

(nema na čemu, i drugi put)

Svaku video-lekciju prati kratak tekst u kojemu je opisano ustvari ono najvažnije iz same video-lekcije.

Nadam se da će vam ove brzinske pripreme pomoći u ponavljanju gradiva. No, ako vam ovo nije dovoljno te tražite detaljnije pripreme, uvijek se možete javiti za jedan od modela koje nudimo.

Modeli su prilagođeni svima te imate od najjednostavnijih i najjeftinijih opcija koje možete pronaći (osim, naravno, ovih besplatnih koje možete pronaći ispod) pa sve do modela u kojima smo 1 na 1 te učimo gradivo zajedno.

Osim toga, nudimo vam i skriptu u kojoj je sadržano cjelokupno gradivo ovoga predmeta. Ova skripta svakako pomaže maturantima, ali može poslužiti i kao podsjetnik za sve bitne sadržaje tijekom vašega školovanja.

No, krenimo mi na vaše besplatne pripreme… Nadam se da ćemo se u ovome putovanju dobro zabaviti i puno toga naučiti! 🙂

Sretno!

Književnost je umjetnost riječi.

Postoji i znanost koja se bavi proučavanjem književnosti, a ona se dijeli na povijest književnosti, teoriju književnosti, književnu kritiku i metodologiju.

Imamo 4 književna roda, to su: lirika, epika, drama i diskurzivni književni rod.

LIRIKA se može podijeliti prema sadržaju, prema tradiciji i slično.

EPIKA se dijeli na lirsko-epske vrste, epsko pjesništvo, jednostavne i složene prozne oblike.

DRAMA se dijeli na komediju, tragediju i dramu u užem smislu.

A u DISKURZIVNI KNJIŽEVNI ROD ulaze esej, putopis, dnevnik, memoari, biografija, autobiografija…

Više o tome pogledajte u videu:  Uvod u književnost

1. Antička ili klasična književnost (grčka i rimska)
– 12./8.st.pr.Kr. – 5.st.
– temelj

2. Srednjovjekovna književnost
– 5.-15.st. (476.-1492.)
– utjecaj Crkve, latinski jezik, nacionalni epovi 

3. Humanizam, predrenesansa
– 13.-14.st.

4. Renesansa
– 15.-16.st.
– okretanje čovjeku

5. Barok
– 16.-18.st.
– Crkva, prolaznost života, smrt, duhovnost

6. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
– 17.-19.st.
– antika kao uzor, prosvjeta, razum, racionalizam

7. Romantizam
– 1800.-1830.g.
– mašta, osjećaj, unutarnji svijet

8. Realizam
– 1830.-1870.g.
– stvarnost, realnost, društveni i socijalni problemi
– naturalizam (1879.-1890.) – priroda čovjeka

9. Modernizam
– kraj 19.st.-20.st.
– stilski pluralizam

10. Postmodernizam
– danas
– od 1960.g.

Više o tome pogledajte u videu:  Periodizacija književnosti

Započet ćemo ovo s Književnosti starih naroda, odnosno s Temeljnim civilizacijskim djelima.

Postoji indijska, babilonska, arapska, hebrejska književnost.

1) indijska: Vede, Mahabharata, Ramajana, Pančatantra

2) babilonska: Ep o Gilgamešu

3) arapska: Kuran

4) hebrejska: Biblija
– 73 knjige (46+27)
– hebrejski, grčki jezik
– Septuaginta, Vulgata
– Matija Petar Katančić, 1831.g.

Više o tome pogledajte u videu:  Temeljna civilizacijska djela

Nastavljamo s Antičkom književnosti.

Sama riječ “antička” dolazi od lat. antiquus.

Ova se književnost dijeli na grčku i rimsku književnost.

GRČKA KNJIŽEVNOST
– arhajsko, klasično, helenističko i rimsko razdoblje
– Homer: Ilijada, Odiseja
– lirika: Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar
– tragičari: Eshil: Okovani Prometej; Sofoklo: Kralj Edip, Antigona; Euripid: Elektra

RIMSKA KNJIŽEVNOST
– arhajsko, zlatni vijek, srebrno, kasno carstvo
– Plaut: Škrtac ili Aulularija
– Katul, Horacije, Vergilije (Eneida), Ovidije

Više o tome pogledajte u videu:  Antička književnost

Što se SREDNJOVJEKOVNE KNJIŽEVNOSTI tiče, ona traje od 5. do 15.stoljeća.

Obilježili su je nacionalni epovi: Beowulf, Pjesan o Rolandu, Pjesan o Cidu, Pjesan o Nibelunzima.

Ovdje se javljaju i romani: Roman o Troji, Roman o Aleksandru, Roman o Tristanu i Izoldi.

Prva je autobiografija ona koju je napisao sv. Aurelije Augustin, a zove se Ispovijesti.

U HRVATSKOJ srednji vijek traje od 8. do 15. stoljeća.

Najvažniji su nam Ćiril i Metod – glagoljica.

Povijesni tekstovi: Bašćanska ploča, Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa Martinca.

Pravni tekstovi: Vinodolski zakonik.

Romani: Rumanac trojski, Aleksandrida.

Poučna proza: Lucidar.

Pjesme: Va se vrime godišća, Svit se konča, Šibenska molitva.

Mirakul: Muka sv. Margarite.

Više o tome pogledajte u videu:  Srednjovjekovna književnost

Sljedeće je razdoblje HUMANIZAM i PREDRENESANSA – od 13. do 14. stoljeća.

Najvažniji su autori Dante, Petrarca i Boccaccio.

Dante Alighieri: Božanstvena komedija
Francesco Petrarca: Kanconijer
Giovanni Boccaccio: Dekameron

Humanizam u hrvatskoj književnosti: 15.st., latinski jezik.

Autori: Ivan Česmički (Janus Pannonius), Juraj Divnić, Juraj Šižgorić, Antun Vrančić, Marko Marulić, Ilija Crijević.

Više o tome pogledajte u videu:  Humanizam i predrenesansa

RENESANSA

14.-16. stoljeće

William Shakespeare: Hamlet, Romeo i Julija, San ivanjske noći

Lodovico Ariosto: Bijesni Orlando

Miguel de Cervantes Saavedra: Bistri vitez don Quijote od le Manche

Francois Rabelais: Gargantua i Pantagruel

Hrvatska:

– Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović

– Marko Marulić (Judita), Petar Hektorović (Ribanje i ribarsko prigovaranje), Petar Zoranić (Planine), Brne Karnarutić (Vazetje Sigeta grada)

– Hanibal Lucić (Robinja), Marin Držić (Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca)

Više o tome pogledajte u videu:  Renesansa

BAROK U EUROPSKIM KNJIŽEVNOSTIMA 

Trajanje: 16.-18. stoljeće

Naziv: port. barocco – biser nepravilna oblika.

Značajke baroka: kićenost, gomilanje ukrasa i stilskih izražajnih sredstava, pobožnost, metaforičnost.

Glavne teme: smrtnost, prolaznost života, memento mori – sjeti se da si smrtan, dobro i zlo. Javljaju se i religiozne teme kao posljedica protureformacije / katoličke obnove – književnost služi za prenošenje ideja katoličke crkve – povratak grješnika u okrilje crkve.

Barokni svjetonazor: u središtu je svijeta ponovno Bog i duhovno, a čovjek je razapet između vlastitih težnji za tjelesnim užitcima i crkvenim zahtjevima za duhovnim stilom života. U književnosti se javlja refleksivnost – razmišljanje o samome sebi, točnije sumnja u samoga sebe i pesimizam.

Predstavnici:

1) lirika

Giambattista Marino (talijanska književnost) – začetnik pjesničkog smjera marinizma koji odlikuje uporaba neobičnih motiva, metafora i različitih zvučnih ponavljanja – zapostavljeno je izricanje osjećaja, a u prvom je planu maštovitost.

Luis de Gongora Y Argote (španjolska književnost) – piše po uzoru na stare španjolske pjesničke oblike, prvenstveno romance; mnogi su ga oponašali i pisali po uzoru na njega – gongorizam.

2) epika

Torquato Tasso (talijanska književnost) – ep „Oslobođeni Jeruzalem“ – tema Prvi križarski rat.

3) drama

Pedro Calderon de la Barca (španjolska književnost) – drama „Život je san“ – prolaznost života, razlika između snova i stvarnosti.

Više o tome pogledajte u videu:  Barok

KLASICIZAM

Klasicizam se javlja u Francuskoj u 17. stoljeću.

Uzor klasicizmu: antička / klasična književnost.

Naziv klasicizam dolazi od lat. classicus – koji se odnosi na antiku; lat. classici scriptores – pisci prvoga reda, uzorni pisci, tj. antički pisci.

„Poimanje umjetnosti i umjetnička djelatnost je oponašanje uzora pri čemu se poštuju pravila za umjetničko stvaranje.“

Svjetonazor: Svijet je materijalan pa ga se može istraživati, što znači da je sastavljen od materije koju treba proučiti. Istina je samo ono što čovjek može dokazati vlastitim razumom i iskustvom – empirizam – jedino sredstvo spoznaje je vlastito iskustvo, tj. empirija.

Filozofija racionalizma: Racionalizam je filozofski pravac – proučava pitanja i probleme čovjekove egzistencije oslanjajući se na razum i vlastite spoznajne mogućnosti. Objektivnu je stvarnost moguće spoznati jedino razumom.

Rene Descartes u svome djelu „Rasprava o metodi“ (njegova je izreka „Mislim, dakle jesam“) pokušava odgovoriti na pitanje „kako misliti?“. Smatra da je čovjek misaono biće te spominje četiri načela:

1. načelo: Ništa ne prihvaćamo kao istinito osim onoga što spoznajemo jasno i razgovjetno.

2. načelo (analitičko): Teškoću treba raščlaniti na jednostavne dijelove.

3. načelo: Ići od jednostavnoga ka složenome.

4. načelo je načelo provjeravanja potpunosti podataka.

Od književnog se djela zahtjeva da bude racionalno, moralističko i didaktično.

Značajke su klasicizma jednostavnost, mir, sklad i harmonija (kao i u antici), kriterij doličnosti/primjerenosti, vjera u razum.

Dominantna književna vrsta je tragedija – 5 pravila:

1. kult forme – kompozicija od 5 činova,
2. uzvišen govor i stil pisanja,
3. moralno-didaktična funkcija (poučna) – u prvome je planu racionalno, a ne emocionalno,
4. trojno jedinstvo – jedinstvo vremena, radnje i prostora – jedan dramski sukob treba se odvijati u jednom prostoru u okviru jednoga dana,
5. teme i likovi moraju biti značajni, antički ili povijesni – u prvome je planu unutarnji svijet likova.

Predstavnici:

Jean Racine – tragedija „Fedra“

Pierre Corneile – tragedija „Cid“

Jean Baptiste Poquelin Moliere – komedija „Škrtac“

Jean de la Fontaine: Basne

 

PROSVJETITELJSTVO

Prosvjetiteljstvo se javlja u Engleskoj u 18. stoljeću, no svoj procvat doživljava u Francuskoj.

Književnost ima moralno-didaktičan karakter te se književnim djelima želi prosvijetliti narod. Jedinim obrascem ponašanja smatra se razum te se ističe znanstveni duh i učenost.

Ovo je razdoblje učenosti, općeg znanstvenog duha i znanstvenog ispitivanja. Bavi se proučavanjem aktualnih životnih pitanja – država, crkva, odgoj, moral…

Ovo je razdoblje obilježila pojava filozofskog romana u kojemu nije bitna fabula, nego zagovaranje filozofskih ideja.

Književnost mora imati društveno korisnu funkciju.

Predstavnici:

Voltaire – roman „Candide ili optimizam“

Denis Diderot – Enciklopedija

Jean-Jacques Rousseau – „Julija ili Nova Heloiza“

Više o tome pogledajte u videu:  Klasicizam i prosvjetiteljstvo

ROMANTIZAM

• pokret koji se javlja krajem 18. stoljeća, no svoju afirmaciju doživljava između 1800. i 1830. godine

Značajke:

• suprotstavlja se klasicističkome racionalizmu, oslanja se na maštu i osjećaje

• individualizam – svaki je čovjek zasebno biće neovisno o društvenim konvencijama

• pesimizam – nastao je iz nesklada između osobnih i društvenim interesa • priroda je odraz ljudske duše – neshvaćeni pojedinac bježi u prirodu

• neshvaćeni intelektualac, ne uklapa se u društvo

• svjetska bol (njem. Weltschmerz) – bijeg u samoću i pesimistički svjetonazor

• pokret „Sturm und Drang“ (oluja i nagon) – bune se protiv klasicističkih pravila i kontrole razuma

Tematika:

• okultna i mistična, tajanstvena

• intimne teme

• nacionalno-povijesne teme

• daleki nepoznati krajevi

• odmetništvo i sukob sa zakonom

Predstavnici:

• njemačka književnost: Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller

• engleska književnost: George Gordon Byron, William Wordsworth

• francuska književnost: Alphonse de Lamartine

• američka književnost: Edgar Allan Poe

• ruska književnost: Mihail Jurjevič Ljermontov

Više o tome pogledajte u videu:  Romantizam

HRVATSKI NARODNI PREPOROD

1830.-1860.

– Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830.), Novine horvatske (1835.) + Danica

– Stanko Vraz: Đulabije

– Petar Preradović, Ivan Mažuranić

 

ŠENOINO DOBA / PROTOREALIZAM / PREDREALIZAM

1860.-1880./81.

– Prijan Lovro, Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna

 

Više o tome pogledajte u videu:  Hrvatski narodni preporod i Šenoino doba

REALIZAM

1830.-1870.

Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Kabanica

Ivan Sergejevič Turgenjev: Lovčevi zapisi

Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna

Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina

Honore de Balzac: Otac Goriot

Gustave Flaubert: Gospođa Bovary

 

NATURALIZAM

1870.-1890.

Guy de Maupassant; Emile Zola (Therese Raquin)

 

REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

1880.-1895. / 1881. – 1892.

Josip Kozarac: Tena

Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima

Ante Kovačić: U registraturi

Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići

Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi

Silvije Strahimir Kranjčević: Mojsije, Moj dom

 

Više o tome pogledajte u videu:  Realizam

MODERNIZAM

– posljednja desetljeća 19.st.

– parnasovci, dekadencija, simbolizam, bečka moderna

– Charles Baudealire: Cvjetovi zla

– Henrik Ibsen, Anton Pavlovič Čehov

 

MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

– 1892. – 1916.

– Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić, Janko Polić Kamov

– Dragutin Domjanić, Vladimir Nazor, Fran Galović

– Janko Leskovar, Dinko Šimunović, Antun Gustav Matoš, Ivan Kozarac

– Ivo Vojnović, Milan Begović

 

PRAVCI U KNJIŽEVNOSTI 20.STOLJEĆA

– futurizam, ekspresionizam, kubizam, imažinizam, dadaizam, nadrealizam, socijalistički realizam, egzistencijalizam

 

EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI:

Antun Branko Šimić

OSTALI AUTORI:

Marcel Proust: Combray

Franz Kafka: Proces, Preobrazba

Luigi Pirandello: Šest osoba traži autora

Ernest Hemingway: Starac i more, Zbogom oružje

William Faulkner: Krik i bijes

Albert Camus: Stranac

Eugene Ionesco: Stolice

Samuel Beckett: U očekivanju Godota

Bertolt Brecht: Majka Hrabrost i njezina djeca

 

Više o tome pogledajte u videu:  Modernizam

HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1919. DO 1952.

– Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza, Balade Petrice Kerempuha, Gospoda Glembajevi

– Petar Šegedin: Djeca božja

– Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Ivan Goran Kovačić, Jure Kaštelan, Vesna Parun

 

KNJIŽEVNOST OD 1952. DO 1968.

– časopisi Krugovi, Razlog

– Josip Pupačić, Slavko Mihalić, Ranko Marinković

 

POSTMODERNIZAM

– od 1968. do danas

– Slobodan Novak, Ivo Brešan, Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Pavao Pavličić

 

Više o tome pogledajte u videu:  Hrvatska književnost od 1929.

U samo osam minuta objašnjeno je kako se piše esej: Kratke upute za pisanje eseja

Sažetak djela koja su bila propisana za maturu 2020. godine naći ćete ovdje.

Za lakše praćenje, možete kliknuti i na svaki tekst pojedinačno:

Honore de Balzac: Otac Goriot
​Milutin Cihlar Nehajev: Bijeg
Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna
​Antun Gustav Matoš – pjesništvo
Antun Branko Šimić – pjesništvo
Franz Kafka: Preobrazba
Ante Kovačić: U registraturi
Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi
Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići
Jerome David Salinger: Lovac u žitu
 William Shakespeare: Hamlet
Sofoklo: Antigona
Henrik Ibsen: Nora

HRVATSKI JEZIK

– indoeuropska jezična zajednica – baltičkoslavenska jezična zajednica – slavenska skupina jezika – južnoslavenski jezici – hrvatski jezik

– južnoslavenski jezici: hrvatski, srpski, slovenski, bošnjački, crnogorski, makedonski i bugarski

– hrvatski jezik

– materinski jezik

– standardni jezik

– književni jezik

IDIOMI / POJAVNI OBLICI HRVATSKOGA JEZIKA

– organski: mjesni govor, dijalekti, narječja

– neorganski: standardni jezik i supstandardni idiomi (žargon, razgovorni jezik)

HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

– autonomnost, normiranost, polifunkcionalnost, stabilnost u prostoru, elastična stabilnost u vremenu

– standardnojezična norma: pravopisna, fonološka, morfološka, sintaktička, rječotvorna, leksička

Više o tome pogledajte u videu: Jezične zajednice

JEZIK KAO SUSTAV ZNAKOVA

Komunikacijski sustavi temelje se na dogovorenim znakovima, a dijele se na jezične i nejezične sustave.

Jezikoslovlje/lingvistika, semiologija.

Jezik = sustav znakova koji služi za sporazumijevanje.

Jezični znak – preslikava podatke iz stvarnosti, ostvaruje se u govoru i pismu:

a) u govoru – kao niz glasova, npr. /m/a/č/k/a

b) u pismu – kao niz slova, npr. m+a+č+k+a

Struktura jezičnoga znaka: izraz, sadržaj, predmet.

Izraz = materijalna strana jezičnoga znaka, njegov oblik; niz glasova ili niz slova. Sadržaj = značenje jezičnoga znaka.

Proizvoljnost / arbitrarnost.

Više o tome pogledajte u videu: Jezik kao sustav znakova, jezični znak.

PODJELA GLASOVA

O podjeli glasova pogledajte u videu.

GLASOVNE PROMJENE

• sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, epenteza, jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe, nepostojano a, nepostojano e, vokalizacija, navezak, gubljenje suglasnika, alternacije ije/je/e/i

Više o tome pogledajte u videu: Glasovne promjene

NAGLASCI

Sve o naglascima možete vidjeti u videu.

MORFOLOGIJA

– znanost koja se bavi morfemima

– morfem = najmanje jezična jedinica koja ima svoje značenje

Više o tome možete pogledati u videu: Morfologija

VRSTE RIJEČI

PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli.

NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice.

IMENICE – promjenjiva vrsta riječi kojima imenujemo bića (konj), stvari (čaša) i pojave (mržnja).

PRIDJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima govorimo kakvo je što (lijepo, malo), čije je što (djedovo, učenikovo) i od čega je što (drveno, stakleno).

ZAMJENICE – promjenjiva vrsta riječi koja zamjenjuje druge riječi, najčešće imenice i pridjeve (ja, ti, moj, tvoj, sebe, svoj, nitko, tko).

BROJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu (glavni – jedan, dva) i poredak (redni – prvi, drugi).

GLAGOLI – promjenjiva vrsta riječi kojima izričemo radnju (trčati), stanje (stajati) i zbivanje (kišiti).

PRILOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato).

PRIJEDLOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).

UZVICI/USKLICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć).

ČESTICE – nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li).

VEZNICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice (i, te, a, nego).

Više o tome možete pogledati u videu: Vrste riječi

O imenicama možete gledati u videu.

 

ZAMJENICE

– riječi koje zamjenjuju druge riječi

OSOBNE / LIČNE: ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona

POVRATNA: sebe/se

POVRATNO-POSVOJNA: svoj

POSVOJNE: moj, tvoj, njegov/njezin/njegov; naš, vaš, njihov

POKAZNE: ovaj, taj, onaj; ovakav, takav, onakav; ovolik, tolik, onolik

UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE: tko, što, koji, čiji, kakav, koliki

NEODREĐENE: nitko, ništa, svatko, svašta, itko, išta, svačiji, svakakav

Više o tome pogledajte u videu: Zamjenice

 

O pridjevima možete gledati u videu.

 

GLAGOLI

– glagoli po značenju: glagoli radnje (trčati, pisati), glagoli stanja (spavati, šutjeti), glagoli zbivanja (kišiti, veseliti se)

– glagoli po vidu: svršeni (doći, napisati), nesvršeni (ići, pisati), dvovidni (večerati, ručati)

– glagoli po predmetu radnje: prijelazni (pisati, gledati), neprijelazni (trčati, ići), povratni (veseliti se, tuširati se)

– glagolska stanja: aktiv (Pišem zadaću.), pasiv (Zadaća je napisana.)

– glagolski načini: imperativ, kondicional I. i II.

– glagolski prilozi: sadašnji (-ći ; pišući), prošlo (-vši, -avši ; napisavši)

– glagolski pridjevi: radni (-o, -la, -lo / -li, -le, -la ; trčao, trčala…), trpni (-n, -t, -en, -jen ; bacan, donesen, ispijen, uzet)

– glagolska vremena: prošlost, sadašnjost, budućnost

 

SADAŠNJOST: prezent

 

PREZENT

– sadašnje glagolsko vrijeme

– tvori se pomoću 4 skupine nastavaka:

1. skupina: JD: 1.lice -am, 2.lice -aš, 3. lice -a / MN: 1.lice -amo, 2.lice -ate, 3.lice -aju

2. skupina: -im, -iš, -i / -imo, -ite, -e

3. skupina: -em, -eš, -e / -emo, -ete, -u

4. skupina: -jem, -ješ, -je / -jemo, -jete, -ju

 

 PROŠLOST: perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt

PERFEKT

– prošlo glagolsko vrijeme

– tvori se od nenaglašenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

– nenaglašeni prezent pom.gl. biti: sam, si, je / smo, ste, su

– GPR: -o, -la, -lo / -li, -le, -la

– npr. trčao sam, trčao si, trčao je / trčali smo, trčali ste, trčali su

 

AORIST

– prošlo svršeno glagolsko vrijeme

– tvori se od svršenih glagola i nastavaka
1. JD: -h, -/, -/ MN: -smo, -ste, -še
2. JD: -oh, -e, -e MN: – osmo, -oste, -oše

– npr. protrčah, protrča, protrča / protrčasmo, protrčaste, protrčaše

 

IMPERFEKT

– prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme

– tvori se od nesvršenih glagola i nastavaka
1. JD -ah, -aše, -aše MN -asmo, -aste, -ahu
2. JD -jah, -jaše, -jaše MN -jasmo, -jaste, -jahu
3. JD -ijah, -ijaše, -ijaše MN -ijasmo, -ijaste, -ijahu

• – npr. trčah, trčaše, trčaše / trčasmo, trčaste, trčahu

 

PLUSVAMPERFEKT

– pretprošlo glagolsko vrijeme

– tvori se
a) od perfekta pom.gl. biti i gl.pridjeva radnog
– perfekt gl. biti: JD bio/bila sam, bio/bila si, bio/bila/bilo je; MN bili/bile smo, bili/bile ste, bili/bile/bila su
– npr. bio/bila sam trčao/la
b) od imperfekta pom.gl. biti i gl. pridjeva radnog
– imperfekt pom. gl. biti: JD bijah, bijaše, bijaše ; MN bijasmo, bijaste, bijahu
– npr. bijah trčao/trčala 

 

BUDUĆNOST: futur I. i futur II.

 

FUTUR I.

– buduće glagolsko vrijeme

– tvori se od nenaglašenog prezenta pom. gl. htjeti i infinitiva

– nen.prezent pom. gl. htjeti: ću, ćeš, će / ćemo, ćete, će

– npr. ću trčati, ćeš trčati…

 

FUTUR II.

– predbuduće glagolsko vrijeme

– tvori se od naglašenog prezenta pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

– naglašeni prezent pom. gl. biti: budem, budeš, bude / budemo, budete, budu

– npr. budem trčao/la 

 

GLAGOLSKI NAČINI: imperativ, kondicional I. i II.

 

IMPERATIV

– zapovjedni glagolski način

– prvog lica jednine nema

– npr. JD /, trči, neka trči ; MN trčimo, trčite, neka trče

 

KONDICIONAL I.

– tvori se od aorista pom.gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

– aorist pom. gl. biti: bih, bi, bi / bismo, biste, bi

– npr. bih trčao/la

 

KONDICIONAL II.

– tvori se od kondicionala I. pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

– kond. I. pom.gl. biti: JD bio/la bih, bio/la bi, bio/la/lo bi ; MN bili/le bismo, bili/le biste, bili/le/la bi

– npr. bio/la bih trčao/la

 

Više o tome pogledajte u videu: Glagoli

BROJEVI

– promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu i poredak

– dijele se na glavne i redne brojeve

– glavnim brojevima kazujemo količinu, a rednima poredak

– sklonjivi su svi redni brojevi, a od glavnih brojeva 1-4 i svi brojevi koji u sebi sadrže brojeve 1-4

 

SKLONIDBA BROJA DVA

N dva
G dvaju
D dvama

SKLONIDBA BROJA DVIJE

N dvije
G dviju
D dvjema

SKLONIDBA BROJA TRI

N tri
G triju
D trima

SKLONDIBA BROJA ČETIRI

N četiri
G četiriju
D četirima

Više o tome pogledajte u videu: Brojevi

NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI

– prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice

 

PRILOZI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato)

a) prilozi mjesta (gdje, kamo, kuda?) – ovdje, ondje
gdje – mjesto, kamo – cilj, kuda – smjer kretanja

b) prilozi vremena (kada, otkada, do kada?) – danas, sutra, lani

c) prilozi načina (kako?) – lijepo, brzo, lako, slano

d) prilozi količine (koliko?) – puno, malo

e) prilozi uzroka (zašto?) – zato

 

PRIJEDLOZI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).

– prijedlozi uz lokativ: na, o, po, pri, prema, u

– prijedlog kroz – mjesto (kroz tunel, kroz šumu – a ne kroz razgovor, kroz padeže)

 

VEZNICI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice.

– SASTAVNI: i, pa, te, ni, niti – bez zareza

– RASTAVNI: ili – bez zareza

– SUPROTNI: a, ali, nego, no, već – zarez

– ISKLJUČNI: samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što – zarez

– ZAKLJUČNI: zato, dakle, stoga – zarez

 

UZVICI/USKLICI

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć, mjau)

 

ČESTICE

– nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li)

Da li hoćeš? – Je li hoćeš? – Hoćeš li?

 

Više o tome pogledajte u videu: Nepromjenjive vrste riječi

SINTAKSA

Sintaksa – dio gramatike koji proučava rečenicu.

Riječ – sintagma – rečenica – tekst.

Sintaktičke jedinice: riječ, sintagma, rečenica.

Riječi – punoznačne i nepunoznačne.

Odnosi među sastavnicama sintagme: sročnost (kongruencija), upravljanje (rekcija), pridruživanje.

Prema službi zavisne sastavnice u odnosu na glavnu: odredbena (atributna), dopunska (objektna) i okolnosna (adverbijalna).

Rečenični članovi: subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut, apozicija.

 

Više o tome pogledajte u videu: Od riječi do rečenice

SINTAKSA = jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem rečenice; proučavanjem pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a rečenice u različite tekstove.

Sintaktičke jedinice: riječ, spoj riječi (sintagma) i rečenica.

Rečenica je glavna sintaktička jedinica, njome se prenosi obavijest.

Riječ je najmanja jezična jedinica koja ima svoje značenje.

Sintagma = spoj riječi nastao gramatičkim povezivanjem dviju ili više punoznačih riječi.

Gramatičke veze: sročnost, upravljanje, pridruživanje.

 

ČLANOVI REČENIČNOGA USTROJSTVA

– subjekt, predikat, atribut, apozicija, objekt, priložne oznake

Stari ribar Palunko često lovi ribu na jezeru.
  AT   AP       S          PO     P     O        PO

Više o tome pogledajte u videu: Uvod u sintaksu.

GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE

– članjivost rečenice

– samostalni članovi: predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka

– nesamostalni članovi: atribut i apozicija

Više o tome pogledajte u videu: Gramatičko ustrojstvo rečenice

 

SUBJEKT

– tko? što?

– imenska riječ: imenica, pridjev, zamjenica, broj –

neizrečeni (skriveni) subjekt

– besubjektna rečenica

 

Više o subjektu pogledajte u videu.

 

PREDIKAT

– temelj

– predikatne kategorije: vid, lice, broj, vrijeme, način

– vrste predikata: glagolski i imenski

– neoglagoljene ili bezglagolske rečenice

 

Više o predikatu pogledajte u videu.

 

OBJEKT

– predmet radnje

– izravni – A, G

– neizravni – G, D, A, L, I

– dijelni ili partitivni genitiv, slavenski genitiv

 

Više o objektu pogledajte u videu.

 

PRILOŽNA OZNAKA

– okolnosti glagolske radnje

– PO mjesta, vremena, načina, količine, uzroka, namjere, sredstva, društva, posljedice, pogodbe, dopuštanja, izuzimanja

 

Više o priložnoj oznaci pogledajte u videu.

 

ATRIBUT

– koji? čiji? kakav? kolik?

– pridjevni i imenički

 

APOZICIJA

– imenica koja pobliže označava drugu imenicu i slaže se s njom u padežu

 

RAZLIKA između imeničnog atributa i apozicije: Imenični atribut ne slaže se s imenicom u padežu, a apozicija se slaže.

 

Više o atributu i apoziciji pogledajte u videu.

SINTAGMA

– spoj dviju punoznačnih riječi

– TAGMEMI – punoznačne riječi koje imaju i leksičko i gramatičko značenje

– glavni tagmem / određenica

– zavisni tagmem / odrednica

 

GRAMATIČKE VEZE MEĐU ČLANOVIMA SINTAGME

– sročnost / kongruencija

– upravljanje / rekcija

– pridruživanje

 

VRSTE SINTAGME

– odredbena / atributna, dopunska / objektna, okolnosna / adverbijalna

Više o ovome možete pogledati u videu: Sintagma

VRSTE REČENICA

O vrstama rečenica možete čitati na našem blogu.

UVOD U LEKSIKOLOGIJU

Leksikologija / rječoslovlje = znanost koja se bavi proučavanjem i opisivanjem leksika, tj. riječi i odnosima među njima.

Riječ = najmanja jezična jedinica koja ima značenje.

Leksem = svi oblici neke riječi. Leksik = svi leksemi nekog jezika.

 

ZNAČENJE RIJEČI

Jednoznačnice i višeznačnice.

Osnovno i izvedeno značenje.

Metafora, okamenjena metafora i metonimija.

 

Više o ovome pogledajte u videu: Uvod u leksikologiju

ZNAČENJSKI ODNOSI MEĐU RIJEČIMA

1) Sinonimija = odnos sličnosti sadržaja (značenja)

2) Antonimija = odnos suprotnosti sadržaja (značenja)

3) Homonimija = odnos podudarnosti izraza (glasovi i slova)

4) Hiperonimija i hiponimija = odnos nadređenosti i podređenosti sadržaja (značenja)

 

Više o ovome pogledajte u videu: Značenjski odnosi među riječima