BESPLATNE pripreme za maturu iz Hrvatskoga jezika!

Ispred vas se nalaze besplatne pripreme za državnu maturu iz Hrvatskoga jezika!

Čekaju vas video-lekcije iz književnosti (od Antike do Postmodernizma) i gramatike (fonetika, fonologija, morfologija, sintaksa, leksikologija). Osim toga, ovdje ćete moći pronaći savjete kako što bolje napisati esej. No, ono što će vam vjerojatno biti najkorisnije jest sljedeće –> postoji video-lekcija u kojoj su sažeta sva književna djela koja se javljaju na eseju!

(nema na čemu, i drugi put)

Svaku video-lekciju prati kratak tekst u kojemu je opisano ustvari ono najvažnije iz same video-lekcije.

Nadam se da će vam ove brzinske pripreme pomoći u ponavljanju gradiva. No, ako vam ovo nije dovoljno te tražite detaljnije pripreme, uvijek se možete javiti za jedan od modela koje nudimo.

Modeli su prilagođeni svima te imate od najjednostavnijih i najjeftinijih opcija koje možete pronaći (osim, naravno, ovih besplatnih koje možete pronaći ispod) pa sve do modela u kojima smo 1 na 1 te učimo gradivo zajedno.

Osim toga, nudimo vam i skriptu u kojoj je sadržano cjelokupno gradivo ovoga predmeta. Ova skripta svakako pomaže maturantima, ali može poslužiti i kao podsjetnik za sve bitne sadržaje tijekom vašega školovanja.

No, krenimo mi na vaše besplatne pripreme… Nadam se da ćemo se u ovome putovanju dobro zabaviti i puno toga naučiti! 🙂

Sretno!

1) Što je to uopće književnost?

Književnost je umjetnost riječi.

Postoji i znanost koja se bavi proučavanjem književnosti, a ona se dijeli na povijest književnosti, teoriju književnosti, književnu kritiku i metodologiju.

Imamo 4 književna roda, to su: lirika, epika, drama i diskurzivni književni rod.

LIRIKA se može podijeliti prema sadržaju, prema tradiciji i slično.

EPIKA se dijeli na lirsko-epske vrste, epsko pjesništvo, jednostavne i složene prozne oblike.

DRAMA se dijeli na komediju, tragediju i dramu u užem smislu.

A u DISKURZIVNI KNJIŽEVNI ROD ulaze esej, putopis, dnevnik, memoari, biografija, autobiografija…

Više o tome pogledajte u videu:  Uvod u književnost

2) Književna razdoblja

1. Antička ili klasična književnost (grčka i rimska)
– 12./8.st.pr.Kr. – 5.st.
– temelj

2. Srednjovjekovna književnost
– 5.-15.st. (476.-1492.)
– utjecaj Crkve, latinski jezik, nacionalni epovi 

3. Humanizam, predrenesansa
– 13.-14.st.

4. Renesansa
– 15.-16.st.
– okretanje čovjeku

5. Barok
– 16.-18.st.
– Crkva, prolaznost života, smrt, duhovnost

6. Klasicizam i prosvjetiteljstvo
– 17.-19.st.
– antika kao uzor, prosvjeta, razum, racionalizam

7. Romantizam
– 1800.-1830.g.
– mašta, osjećaj, unutarnji svijet

8. Realizam
– 1830.-1870.g.
– stvarnost, realnost, društveni i socijalni problemi
– naturalizam (1879.-1890.) – priroda čovjeka

9. Modernizam
– kraj 19.st.-20.st.
– stilski pluralizam

10. Postmodernizam
– danas
– od 1960.g.

Više o tome pogledajte u videu:  Periodizacija književnosti

    Započet ćemo ovo s Književnosti starih naroda, odnosno s Temeljnim civilizacijskim djelima.

    Postoji indijska, babilonska, arapska, hebrejska književnost.

    1) indijska: Vede, Mahabharata, Ramajana, Pančatantra

    2) babilonska: Ep o Gilgamešu

    3) arapska: Kuran

    4) hebrejska: Biblija
    – 73 knjige (46+27)
    – hebrejski, grčki jezik
    Septuaginta, Vulgata
    – Matija Petar Katančić, 1831.g.

    Više o tome pogledajte u videu:  Temeljna civilizacijska djela

      Nastavljamo s Antičkom književnosti.

      Sama riječ “antička” dolazi od lat. antiquus.

      Ova se književnost dijeli na grčku i rimsku književnost.

      GRČKA KNJIŽEVNOST
      – arhajsko, klasično, helenističko i rimsko razdoblje
      – Homer: Ilijada, Odiseja
      – lirika: Alkej, Sapfa, Anakreont, Pindar
      – tragičari: Eshil: Okovani Prometej; Sofoklo: Kralj Edip, Antigona; Euripid: Elektra

      RIMSKA KNJIŽEVNOST
      – arhajsko, zlatni vijek, srebrno, kasno carstvo
      – Plaut: Škrtac ili Aulularija
      – Katul, Horacije, Vergilije (Eneida), Ovidije

      Više o tome pogledajte u videu:  Antička književnost

        Što se SREDNJOVJEKOVNE KNJIŽEVNOSTI tiče, ona traje od 5. do 15.stoljeća.

        Obilježili su je nacionalni epovi: Beowulf, Pjesan o Rolandu, Pjesan o Cidu, Pjesan o Nibelunzima.

        Ovdje se javljaju i romani: Roman o Troji, Roman o Aleksandru, Roman o Tristanu i Izoldi.

        Prva je autobiografija ona koju je napisao sv. Aurelije Augustin, a zove se Ispovijesti.

        U HRVATSKOJ srednji vijek traje od 8. do 15. stoljeća.

        Najvažniji su nam Ćiril i Metod – glagoljica.

        Povijesni tekstovi: Bašćanska ploča, Ljetopis popa Dukljanina, Zapis popa Martinca.

        Pravni tekstovi: Vinodolski zakonik.

        Romani: Rumanac trojski, Aleksandrida.

        Poučna proza: Lucidar.

        Pjesme: Va se vrime godišća, Svit se konča, Šibenska molitva.

        Mirakul: Muka sv. Margarite.

        Više o tome pogledajte u videu:  Srednjovjekovna književnost

          Sljedeće je razdoblje HUMANIZAM i PREDRENESANSA – od 13. do 14. stoljeća.

          Najvažniji su autori Dante, Petrarca i Boccaccio.

          Dante Alighieri: Božanstvena komedija
          Francesco Petrarca: Kanconijer
          Giovanni Boccaccio: Dekameron

          Humanizam u hrvatskoj književnosti: 15.st., latinski jezik.

          Autori: Ivan Česmički (Janus Pannonius), Juraj Divnić, Juraj Šižgorić, Antun Vrančić, Marko Marulić, Ilija Crijević.

          Više o tome pogledajte u videu:  Humanizam i predrenesansa

            RENESANSA

            14.-16. stoljeće

            William Shakespeare: Hamlet, Romeo i Julija, San ivanjske noći

            Lodovico Ariosto: Bijesni Orlando

            Miguel de Cervantes Saavedra: Bistri vitez don Quijote od le Manche

            Francois Rabelais: Gargantua i Pantagruel

            Hrvatska:

            – Šiško Menčetić, Džore Držić, Hanibal Lucić, Mavro Vetranović

            – Marko Marulić (Judita), Petar Hektorović (Ribanje i ribarsko prigovaranje), Petar Zoranić (Planine), Brne Karnarutić (Vazetje Sigeta grada)

            – Hanibal Lucić (Robinja), Marin Držić (Dundo Maroje, Skup, Novela od Stanca)

            Više o tome pogledajte u videu:  Renesansa

              BAROK U EUROPSKIM KNJIŽEVNOSTIMA 

              Trajanje: 16.-18. stoljeće

              Naziv: port. barocco – biser nepravilna oblika.

              Značajke baroka: kićenost, gomilanje ukrasa i stilskih izražajnih sredstava, pobožnost, metaforičnost.

              Glavne teme: smrtnost, prolaznost života, memento mori – sjeti se da si smrtan, dobro i zlo. Javljaju se i religiozne teme kao posljedica protureformacije / katoličke obnove – književnost služi za prenošenje ideja katoličke crkve – povratak grješnika u okrilje crkve.

              Barokni svjetonazor: u središtu je svijeta ponovno Bog i duhovno, a čovjek je razapet između vlastitih težnji za tjelesnim užitcima i crkvenim zahtjevima za duhovnim stilom života. U književnosti se javlja refleksivnost – razmišljanje o samome sebi, točnije sumnja u samoga sebe i pesimizam.

              Predstavnici:

              1) lirika

              Giambattista Marino (talijanska književnost) – začetnik pjesničkog smjera marinizma koji odlikuje uporaba neobičnih motiva, metafora i različitih zvučnih ponavljanja – zapostavljeno je izricanje osjećaja, a u prvom je planu maštovitost.

              Luis de Gongora Y Argote (španjolska književnost) – piše po uzoru na stare španjolske pjesničke oblike, prvenstveno romance; mnogi su ga oponašali i pisali po uzoru na njega – gongorizam.

              2) epika

              Torquato Tasso (talijanska književnost) – ep „Oslobođeni Jeruzalem“ – tema Prvi križarski rat.

              3) drama

              Pedro Calderon de la Barca (španjolska književnost) – drama „Život je san“ – prolaznost života, razlika između snova i stvarnosti.

              Više o tome pogledajte u videu:  Barok

                KLASICIZAM

                Klasicizam se javlja u Francuskoj u 17. stoljeću.

                Uzor klasicizmu: antička / klasična književnost.

                Naziv klasicizam dolazi od lat. classicus – koji se odnosi na antiku; lat. classici scriptores – pisci prvoga reda, uzorni pisci, tj. antički pisci.

                „Poimanje umjetnosti i umjetnička djelatnost je oponašanje uzora pri čemu se poštuju pravila za umjetničko stvaranje.“

                Svjetonazor: Svijet je materijalan pa ga se može istraživati, što znači da je sastavljen od materije koju treba proučiti. Istina je samo ono što čovjek može dokazati vlastitim razumom i iskustvom – empirizam – jedino sredstvo spoznaje je vlastito iskustvo, tj. empirija.

                Filozofija racionalizma: Racionalizam je filozofski pravac – proučava pitanja i probleme čovjekove egzistencije oslanjajući se na razum i vlastite spoznajne mogućnosti. Objektivnu je stvarnost moguće spoznati jedino razumom.

                Rene Descartes u svome djelu „Rasprava o metodi“ (njegova je izreka „Mislim, dakle jesam“) pokušava odgovoriti na pitanje „kako misliti?“. Smatra da je čovjek misaono biće te spominje četiri načela:

                1. načelo: Ništa ne prihvaćamo kao istinito osim onoga što spoznajemo jasno i razgovjetno.

                2. načelo (analitičko): Teškoću treba raščlaniti na jednostavne dijelove.

                3. načelo: Ići od jednostavnoga ka složenome.

                4. načelo je načelo provjeravanja potpunosti podataka.

                Od književnog se djela zahtjeva da bude racionalno, moralističko i didaktično.

                Značajke su klasicizma jednostavnost, mir, sklad i harmonija (kao i u antici), kriterij doličnosti/primjerenosti, vjera u razum.

                Dominantna književna vrsta je tragedija – 5 pravila:

                1. kult forme – kompozicija od 5 činova,
                2. uzvišen govor i stil pisanja,
                3. moralno-didaktična funkcija (poučna) – u prvome je planu racionalno, a ne emocionalno,
                4. trojno jedinstvo – jedinstvo vremena, radnje i prostora – jedan dramski sukob treba se odvijati u jednom prostoru u okviru jednoga dana,
                5. teme i likovi moraju biti značajni, antički ili povijesni – u prvome je planu unutarnji svijet likova.

                Predstavnici:

                Jean Racine – tragedija „Fedra“

                Pierre Corneile – tragedija „Cid“

                Jean Baptiste Poquelin Moliere – komedija „Škrtac“

                Jean de la Fontaine: Basne

                 

                PROSVJETITELJSTVO

                Prosvjetiteljstvo se javlja u Engleskoj u 18. stoljeću, no svoj procvat doživljava u Francuskoj.

                Književnost ima moralno-didaktičan karakter te se književnim djelima želi prosvijetliti narod. Jedinim obrascem ponašanja smatra se razum te se ističe znanstveni duh i učenost.

                Ovo je razdoblje učenosti, općeg znanstvenog duha i znanstvenog ispitivanja. Bavi se proučavanjem aktualnih životnih pitanja – država, crkva, odgoj, moral…

                Ovo je razdoblje obilježila pojava filozofskog romana u kojemu nije bitna fabula, nego zagovaranje filozofskih ideja.

                Književnost mora imati društveno korisnu funkciju.

                Predstavnici:

                Voltaire – roman „Candide ili optimizam“

                Denis Diderot – Enciklopedija

                Jean-Jacques Rousseau – „Julija ili Nova Heloiza“

                Više o tome pogledajte u videu:  Klasicizam i prosvjetiteljstvo

                  ROMANTIZAM

                  • pokret koji se javlja krajem 18. stoljeća, no svoju afirmaciju doživljava između 1800. i 1830. godine

                  Značajke:

                  • suprotstavlja se klasicističkome racionalizmu, oslanja se na maštu i osjećaje

                  • individualizam – svaki je čovjek zasebno biće neovisno o društvenim konvencijama

                  • pesimizam – nastao je iz nesklada između osobnih i društvenim interesa • priroda je odraz ljudske duše – neshvaćeni pojedinac bježi u prirodu

                  • neshvaćeni intelektualac, ne uklapa se u društvo

                  • svjetska bol (njem. Weltschmerz) – bijeg u samoću i pesimistički svjetonazor

                  • pokret „Sturm und Drang“ (oluja i nagon) – bune se protiv klasicističkih pravila i kontrole razuma

                  Tematika:

                  • okultna i mistična, tajanstvena

                  • intimne teme

                  • nacionalno-povijesne teme

                  • daleki nepoznati krajevi

                  • odmetništvo i sukob sa zakonom

                  Predstavnici:

                  • njemačka književnost: Johann Wolfgang Goethe, Friedrich Schiller

                  • engleska književnost: George Gordon Byron, William Wordsworth

                  • francuska književnost: Alphonse de Lamartine

                  • američka književnost: Edgar Allan Poe

                  • ruska književnost: Mihail Jurjevič Ljermontov

                  Više o tome pogledajte u videu:  Romantizam

                    HRVATSKI NARODNI PREPOROD

                    1830.-1860.

                    – Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (1830.), Novine horvatske (1835.) + Danica

                    – Stanko Vraz: Đulabije

                    – Petar Preradović, Ivan Mažuranić

                     

                    ŠENOINO DOBA / PROTOREALIZAM / PREDREALIZAM

                    1860.-1880./81.

                    Prijan Lovro, Zlatarovo zlato, Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna

                     

                    Više o tome pogledajte u videu:  Hrvatski narodni preporod i Šenoino doba

                      REALIZAM

                      1830.-1870.

                      Nikolaj Vasiljevič Gogolj: Kabanica

                      Ivan Sergejevič Turgenjev: Lovčevi zapisi

                      Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna

                      Lav Nikolajevič Tolstoj: Ana Karenjina

                      Honore de Balzac: Otac Goriot

                      Gustave Flaubert: Gospođa Bovary

                       

                      NATURALIZAM

                      1870.-1890.

                      Guy de Maupassant; Emile Zola (Therese Raquin)

                       

                      REALIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

                      1880.-1895. / 1881. – 1892.

                      Josip Kozarac: Tena

                      Ksaver Šandor Gjalski: Pod starim krovovima

                      Ante Kovačić: U registraturi

                      Vjenceslav Novak: Posljednji Stipančići

                      Eugen Kumičić: Začuđeni svatovi

                      Silvije Strahimir Kranjčević: Mojsije, Moj dom

                       

                      Više o tome pogledajte u videu:  Realizam

                        MODERNIZAM

                        – posljednja desetljeća 19.st.

                        – parnasovci, dekadencija, simbolizam, bečka moderna

                        – Charles Baudealire: Cvjetovi zla

                        – Henrik Ibsen, Anton Pavlovič Čehov

                         

                        MODERNA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

                        – 1892. – 1916.

                        – Antun Gustav Matoš, Vladimir Vidrić, Janko Polić Kamov

                        – Dragutin Domjanić, Vladimir Nazor, Fran Galović

                        – Janko Leskovar, Dinko Šimunović, Antun Gustav Matoš, Ivan Kozarac

                        – Ivo Vojnović, Milan Begović

                         

                        PRAVCI U KNJIŽEVNOSTI 20.STOLJEĆA

                        – futurizam, ekspresionizam, kubizam, imažinizam, dadaizam, nadrealizam, socijalistički realizam, egzistencijalizam

                         

                        EKSPRESIONIZAM U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI:

                        Antun Branko Šimić

                        OSTALI AUTORI:

                        Marcel Proust: Combray

                        Franz Kafka: Proces, Preobrazba

                        Luigi Pirandello: Šest osoba traži autora

                        Ernest Hemingway: Starac i more, Zbogom oružje

                        William Faulkner: Krik i bijes

                        Albert Camus: Stranac

                        Eugene Ionesco: Stolice

                        Samuel Beckett: U očekivanju Godota

                        Bertolt Brecht: Majka Hrabrost i njezina djeca

                         

                        Više o tome pogledajte u videu:  Modernizam

                          HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1919. DO 1952.

                          – Miroslav Krleža: Povratak Filipa Latinovicza, Balade Petrice Kerempuha, Gospoda Glembajevi

                          – Petar Šegedin: Djeca božja

                          – Dragutin Tadijanović, Tin Ujević, Dobriša Cesarić, Ivan Goran Kovačić, Jure Kaštelan, Vesna Parun

                           

                          KNJIŽEVNOST OD 1952. DO 1968.

                          – časopisi Krugovi, Razlog

                          – Josip Pupačić, Slavko Mihalić, Ranko Marinković

                           

                          POSTMODERNIZAM

                          – od 1968. do danas

                          – Slobodan Novak, Ivo Brešan, Ivan Aralica, Nedjeljko Fabrio, Pavao Pavličić

                           

                          Više o tome pogledajte u videu:  Hrvatska književnost od 1929.

                            3) Pomoć pri pisanju eseja

                            4) Fonetika i fonologija

                            HRVATSKI JEZIK

                            – indoeuropska jezična zajednica – baltičkoslavenska jezična zajednica – slavenska skupina jezika – južnoslavenski jezici – hrvatski jezik

                            južnoslavenski jezici: hrvatski, srpski, slovenski, bošnjački, crnogorski, makedonski i bugarski

                            – hrvatski jezik

                            – materinski jezik

                            – standardni jezik

                            – književni jezik

                            IDIOMI / POJAVNI OBLICI HRVATSKOGA JEZIKA

                            organski: mjesni govor, dijalekti, narječja

                            neorganski: standardni jezik i supstandardni idiomi (žargon, razgovorni jezik)

                            HRVATSKI STANDARDNI JEZIK

                            – autonomnost, normiranost, polifunkcionalnost, stabilnost u prostoru, elastična stabilnost u vremenu

                            – standardnojezična norma: pravopisna, fonološka, morfološka, sintaktička, rječotvorna, leksička

                            Više o tome pogledajte u videu: Jezične zajednice

                            JEZIK KAO SUSTAV ZNAKOVA

                            Komunikacijski sustavi temelje se na dogovorenim znakovima, a dijele se na jezične i nejezične sustave.

                            Jezikoslovlje/lingvistika, semiologija.

                            Jezik = sustav znakova koji služi za sporazumijevanje.

                            Jezični znak – preslikava podatke iz stvarnosti, ostvaruje se u govoru i pismu:

                            a) u govoru – kao niz glasova, npr. /m/a/č/k/a

                            b) u pismu – kao niz slova, npr. m+a+č+k+a

                            Struktura jezičnoga znaka: izraz, sadržaj, predmet.

                            Izraz = materijalna strana jezičnoga znaka, njegov oblik; niz glasova ili niz slova. Sadržaj = značenje jezičnoga znaka.

                            Proizvoljnost / arbitrarnost.

                            Više o tome pogledajte u videu: Jezik kao sustav znakova, jezični znak.

                            PODJELA GLASOVA

                            O podjeli glasova pogledajte u videu.

                            GLASOVNE PROMJENE

                            • sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, epenteza, jednačenje po zvučnosti, jednačenje po mjestu tvorbe, nepostojano a, nepostojano e, vokalizacija, navezak, gubljenje suglasnika, alternacije ije/je/e/i

                            Više o tome pogledajte u videu: Glasovne promjene

                            NAGLASCI

                            Sve o naglascima možete vidjeti u videu.

                            5) Morfologija

                            MORFOLOGIJA

                            – znanost koja se bavi morfemima

                            – morfem = najmanje jezična jedinica koja ima svoje značenje

                            Više o tome možete pogledati u videu: Morfologija

                            VRSTE RIJEČI

                            PROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi, glagoli.

                            NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI: prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice.

                            IMENICE – promjenjiva vrsta riječi kojima imenujemo bića (konj), stvari (čaša) i pojave (mržnja).

                            PRIDJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima govorimo kakvo je što (lijepo, malo), čije je što (djedovo, učenikovo) i od čega je što (drveno, stakleno).

                            ZAMJENICE – promjenjiva vrsta riječi koja zamjenjuje druge riječi, najčešće imenice i pridjeve (ja, ti, moj, tvoj, sebe, svoj, nitko, tko).

                            BROJEVI – promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu (glavni – jedan, dva) i poredak (redni – prvi, drugi).

                            GLAGOLI – promjenjiva vrsta riječi kojima izričemo radnju (trčati), stanje (stajati) i zbivanje (kišiti).

                            PRILOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato).

                            PRIJEDLOZI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).

                            UZVICI/USKLICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć).

                            ČESTICE – nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li).

                            VEZNICI – nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice (i, te, a, nego).

                            Više o tome možete pogledati u videu: Vrste riječi

                            O imenicama možete gledati u videu.

                             

                            ZAMJENICE

                            – riječi koje zamjenjuju druge riječi

                            OSOBNE / LIČNE: ja, ti, on/ona/ono, mi, vi, oni/one/ona

                            POVRATNA: sebe/se

                            POVRATNO-POSVOJNA: svoj

                            POSVOJNE: moj, tvoj, njegov/njezin/njegov; naš, vaš, njihov

                            POKAZNE: ovaj, taj, onaj; ovakav, takav, onakav; ovolik, tolik, onolik

                            UPITNE I ODNOSNE ZAMJENICE: tko, što, koji, čiji, kakav, koliki

                            NEODREĐENE: nitko, ništa, svatko, svašta, itko, išta, svačiji, svakakav

                            Više o tome pogledajte u videu: Zamjenice

                             

                            O pridjevima možete gledati u videu.

                             

                            GLAGOLI

                            glagoli po značenju: glagoli radnje (trčati, pisati), glagoli stanja (spavati, šutjeti), glagoli zbivanja (kišiti, veseliti se)

                            glagoli po vidu: svršeni (doći, napisati), nesvršeni (ići, pisati), dvovidni (večerati, ručati)

                            glagoli po predmetu radnje: prijelazni (pisati, gledati), neprijelazni (trčati, ići), povratni (veseliti se, tuširati se)

                            glagolska stanja: aktiv (Pišem zadaću.), pasiv (Zadaća je napisana.)

                            glagolski načini: imperativ, kondicional I. i II.

                            glagolski prilozi: sadašnji (-ći ; pišući), prošlo (-vši, -avši ; napisavši)

                            glagolski pridjevi: radni (-o, -la, -lo / -li, -le, -la ; trčao, trčala…), trpni (-n, -t, -en, -jen ; bacan, donesen, ispijen, uzet)

                            glagolska vremena: prošlost, sadašnjost, budućnost

                             

                            SADAŠNJOST: prezent

                             

                            PREZENT

                            – sadašnje glagolsko vrijeme

                            – tvori se pomoću 4 skupine nastavaka:

                            1. skupina: JD: 1.lice -am, 2.lice -aš, 3. lice -a / MN: 1.lice -amo, 2.lice -ate, 3.lice -aju

                            2. skupina: -im, -iš, -i / -imo, -ite, -e

                            3. skupina: -em, -eš, -e / -emo, -ete, -u

                            4. skupina: -jem, -ješ, -je / -jemo, -jete, -ju

                             

                             PROŠLOST: perfekt, aorist, imperfekt, pluskvamperfekt

                            PERFEKT

                            – prošlo glagolsko vrijeme

                            – tvori se od nenaglašenog prezenta glagola biti i glagolskog pridjeva radnog

                            – nenaglašeni prezent pom.gl. biti: sam, si, je / smo, ste, su

                            – GPR: -o, -la, -lo / -li, -le, -la

                            – npr. trčao sam, trčao si, trčao je / trčali smo, trčali ste, trčali su

                             

                            AORIST

                            – prošlo svršeno glagolsko vrijeme

                            – tvori se od svršenih glagola i nastavaka
                            1. JD: -h, -/, -/ MN: -smo, -ste, -še
                            2. JD: -oh, -e, -e MN: – osmo, -oste, -oše

                            – npr. protrčah, protrča, protrča / protrčasmo, protrčaste, protrčaše

                             

                            IMPERFEKT

                            – prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme

                            – tvori se od nesvršenih glagola i nastavaka
                            1. JD -ah, -aše, -aše MN -asmo, -aste, -ahu
                            2. JD -jah, -jaše, -jaše MN -jasmo, -jaste, -jahu
                            3. JD -ijah, -ijaše, -ijaše MN -ijasmo, -ijaste, -ijahu

                            • – npr. trčah, trčaše, trčaše / trčasmo, trčaste, trčahu

                             

                            PLUSVAMPERFEKT

                            – pretprošlo glagolsko vrijeme

                            – tvori se
                            a) od perfekta pom.gl. biti i gl.pridjeva radnog
                            – perfekt gl. biti: JD bio/bila sam, bio/bila si, bio/bila/bilo je; MN bili/bile smo, bili/bile ste, bili/bile/bila su
                            – npr. bio/bila sam trčao/la
                            b) od imperfekta pom.gl. biti i gl. pridjeva radnog
                            – imperfekt pom. gl. biti: JD bijah, bijaše, bijaše ; MN bijasmo, bijaste, bijahu
                            – npr. bijah trčao/trčala 

                             

                            BUDUĆNOST: futur I. i futur II.

                             

                            FUTUR I.

                            – buduće glagolsko vrijeme

                            – tvori se od nenaglašenog prezenta pom. gl. htjeti i infinitiva

                            – nen.prezent pom. gl. htjeti: ću, ćeš, će / ćemo, ćete, će

                            – npr. ću trčati, ćeš trčati…

                             

                            FUTUR II.

                            – predbuduće glagolsko vrijeme

                            – tvori se od naglašenog prezenta pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

                            – naglašeni prezent pom. gl. biti: budem, budeš, bude / budemo, budete, budu

                            – npr. budem trčao/la 

                             

                            GLAGOLSKI NAČINI: imperativ, kondicional I. i II.

                             

                            IMPERATIV

                            – zapovjedni glagolski način

                            – prvog lica jednine nema

                            – npr. JD /, trči, neka trči ; MN trčimo, trčite, neka trče

                             

                            KONDICIONAL I.

                            – tvori se od aorista pom.gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

                            – aorist pom. gl. biti: bih, bi, bi / bismo, biste, bi

                            – npr. bih trčao/la

                             

                            KONDICIONAL II.

                            – tvori se od kondicionala I. pom. gl. biti i glagolskog pridjeva radnog

                            – kond. I. pom.gl. biti: JD bio/la bih, bio/la bi, bio/la/lo bi ; MN bili/le bismo, bili/le biste, bili/le/la bi

                            – npr. bio/la bih trčao/la

                             

                            Više o tome pogledajte u videu: Glagoli

                            BROJEVI

                            – promjenjiva vrsta riječi kojima kazujemo količinu i poredak

                            – dijele se na glavne i redne brojeve

                            – glavnim brojevima kazujemo količinu, a rednima poredak

                            – sklonjivi su svi redni brojevi, a od glavnih brojeva 1-4 i svi brojevi koji u sebi sadrže brojeve 1-4

                             

                            SKLONIDBA BROJA DVA

                            N dva
                            G dvaju
                            D dvama

                            SKLONIDBA BROJA DVIJE

                            N dvije
                            G dviju
                            D dvjema

                            SKLONIDBA BROJA TRI

                            N tri
                            G triju
                            D trima

                            SKLONDIBA BROJA ČETIRI

                            N četiri
                            G četiriju
                            D četirima

                            Više o tome pogledajte u videu: Brojevi

                            NEPROMJENJIVE VRSTE RIJEČI

                            – prilozi, prijedlozi, uzvici, veznici, čestice

                             

                            PRILOZI

                            – nepromjenjiva vrsta riječi kojima iskazujemo okolnosti glagolske radnje (danas, sutra, tako, zato)

                            a) prilozi mjesta (gdje, kamo, kuda?) – ovdje, ondje
                            gdje – mjesto, kamo – cilj, kuda – smjer kretanja

                            b) prilozi vremena (kada, otkada, do kada?) – danas, sutra, lani

                            c) prilozi načina (kako?) – lijepo, brzo, lako, slano

                            d) prilozi količine (koliko?) – puno, malo

                            e) prilozi uzroka (zašto?) – zato

                             

                            PRIJEDLOZI

                            – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo odnose među predmetima (na, pri, iza, ispod).

                            – prijedlozi uz lokativ: na, o, po, pri, prema, u

                            – prijedlog kroz – mjesto (kroz tunel, kroz šumu – a ne kroz razgovor, kroz padeže)

                             

                            VEZNICI

                            – nepromjenjiva vrsta riječi kojima povezuje riječi, skupove riječi i rečenice.

                            – SASTAVNI: i, pa, te, ni, niti – bez zareza

                            – RASTAVNI: ili – bez zareza

                            – SUPROTNI: a, ali, nego, no, već – zarez

                            – ISKLJUČNI: samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što – zarez

                            – ZAKLJUČNI: zato, dakle, stoga – zarez

                             

                            UZVICI/USKLICI

                            – nepromjenjiva vrsta riječi kojima izražavamo osjećaje, raspoloženja, onomatopejske zvukove (oh, jao, joj, hej, buć, mjau)

                             

                            ČESTICE

                            – nepromjenjiva vrsta riječi kojima oblikujemo ili preoblikujemo riječi i rečenice (ne, zar, li)

                            Da li hoćeš? – Je li hoćeš? – Hoćeš li?

                             

                            Više o tome pogledajte u videu: Nepromjenjive vrste riječi

                            6) Sintaksa

                            SINTAKSA

                            Sintaksa – dio gramatike koji proučava rečenicu.

                            Riječ – sintagma – rečenica – tekst.

                            Sintaktičke jedinice: riječ, sintagma, rečenica.

                            Riječi – punoznačne i nepunoznačne.

                            Odnosi među sastavnicama sintagme: sročnost (kongruencija), upravljanje (rekcija), pridruživanje.

                            Prema službi zavisne sastavnice u odnosu na glavnu: odredbena (atributna), dopunska (objektna) i okolnosna (adverbijalna).

                            Rečenični članovi: subjekt, predikat, objekt, priložna oznaka, atribut, apozicija.

                             

                            Više o tome pogledajte u videu: Od riječi do rečenice

                            SINTAKSA = jezikoslovna disciplina koja se bavi proučavanjem rečenice; proučavanjem pravila po kojima se riječi slažu u spojeve riječi (sintagme) i rečenice, a rečenice u različite tekstove.

                            Sintaktičke jedinice: riječ, spoj riječi (sintagma) i rečenica.

                            Rečenica je glavna sintaktička jedinica, njome se prenosi obavijest.

                            Riječ je najmanja jezična jedinica koja ima svoje značenje.

                            Sintagma = spoj riječi nastao gramatičkim povezivanjem dviju ili više punoznačih riječi.

                            Gramatičke veze: sročnost, upravljanje, pridruživanje.

                             

                            ČLANOVI REČENIČNOGA USTROJSTVA

                            – subjekt, predikat, atribut, apozicija, objekt, priložne oznake

                            Stari ribar Palunko često lovi ribu na jezeru.
                              AT   AP       S          PO     P     O        PO

                            Više o tome pogledajte u videu: Uvod u sintaksu.

                            GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE

                            – članjivost rečenice

                            – samostalni članovi: predikat, subjekt, objekt, priložna oznaka

                            – nesamostalni članovi: atribut i apozicija

                            Više o tome pogledajte u videu: Gramatičko ustrojstvo rečenice

                             

                            SUBJEKT

                            – tko? što?

                            – imenska riječ: imenica, pridjev, zamjenica, broj –

                            neizrečeni (skriveni) subjekt

                            – besubjektna rečenica

                             

                            Više o subjektu pogledajte u videu.

                             

                            PREDIKAT

                            – temelj

                            – predikatne kategorije: vid, lice, broj, vrijeme, način

                            – vrste predikata: glagolski i imenski

                            – neoglagoljene ili bezglagolske rečenice

                             

                            Više o predikatu pogledajte u videu.

                             

                            OBJEKT

                            – predmet radnje

                            – izravni – A, G

                            – neizravni – G, D, A, L, I

                            – dijelni ili partitivni genitiv, slavenski genitiv

                             

                            Više o objektu pogledajte u videu.

                             

                            PRILOŽNA OZNAKA

                            – okolnosti glagolske radnje

                            – PO mjesta, vremena, načina, količine, uzroka, namjere, sredstva, društva, posljedice, pogodbe, dopuštanja, izuzimanja

                             

                            Više o priložnoj oznaci pogledajte u videu.

                             

                            ATRIBUT

                            – koji? čiji? kakav? kolik?

                            – pridjevni i imenički

                             

                            APOZICIJA

                            – imenica koja pobliže označava drugu imenicu i slaže se s njom u padežu

                             

                            RAZLIKA između imeničnog atributa i apozicije: Imenični atribut ne slaže se s imenicom u padežu, a apozicija se slaže.

                             

                            Više o atributu i apoziciji pogledajte u videu.

                            SINTAGMA

                            – spoj dviju punoznačnih riječi

                            – TAGMEMI – punoznačne riječi koje imaju i leksičko i gramatičko značenje

                            – glavni tagmem / određenica

                            – zavisni tagmem / odrednica

                             

                            GRAMATIČKE VEZE MEĐU ČLANOVIMA SINTAGME

                            – sročnost / kongruencija

                            – upravljanje / rekcija

                            – pridruživanje

                             

                            VRSTE SINTAGME

                            – odredbena / atributna, dopunska / objektna, okolnosna / adverbijalna

                            Više o ovome možete pogledati u videu: Sintagma

                            VRSTE REČENICA

                            O vrstama rečenica možete čitati na našem blogu.

                            7) Leksikologija

                            UVOD U LEKSIKOLOGIJU

                            Leksikologija / rječoslovlje = znanost koja se bavi proučavanjem i opisivanjem leksika, tj. riječi i odnosima među njima.

                            Riječ = najmanja jezična jedinica koja ima značenje.

                            Leksem = svi oblici neke riječi. Leksik = svi leksemi nekog jezika.

                             

                            ZNAČENJE RIJEČI

                            Jednoznačnice i višeznačnice.

                            Osnovno i izvedeno značenje.

                            Metafora, okamenjena metafora i metonimija.

                             

                            Više o ovome pogledajte u videu: Uvod u leksikologiju

                            ZNAČENJSKI ODNOSI MEĐU RIJEČIMA

                            1) Sinonimija = odnos sličnosti sadržaja (značenja)

                            2) Antonimija = odnos suprotnosti sadržaja (značenja)

                            3) Homonimija = odnos podudarnosti izraza (glasovi i slova)

                            4) Hiperonimija i hiponimija = odnos nadređenosti i podređenosti sadržaja (značenja)

                             

                            Više o ovome pogledajte u videu: Značenjski odnosi među riječima

                            Na ovoj web stranici koristimo kolačiće u svrhu poboljšanja performansi stranice i u svrhu analitike koja nam služi za pružanje boljeg korisničkog iskustva. "Politika kolačića".