SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ (1865.-1908.)

– zbirke pjesama: Bugarkinje, Izabrane pjesme, Trzaji, Pjesme
– stvarao je u razdoblju realizma

“Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati.”

Više o životu ovoga autora možete pronaći na našem YouTube kanalu: https://www.youtube.com/watch?v=iwqVNSAgEic&t

Nešto više o njegovim najpoznatijim pjesmama…

“Moj dom”
– domoljubna lirska pjesma
– stih: četrnaesterac i šesterac
– strofa: katrena
– pjesnik iznosi svoje osjećaje prema domovini koja je temelj njegova života, dostojna najvećeg poštovanja i ljubavi
– domovina nije slobodna te je zato lirski subjekt nesretan
– na kraju on prenosi osjećaj domoljublja u Svemir jer je smrt konačno oslobođenje i pjesnika i njegove ljubavi prema domovini
više: https://www.youtube.com/watch?v=jJt0LZw5cFw

“Gospodskom Kastoru”
– obraća se Kastoru koji je pas
– on je alegorija čovjeka koji dolazi do cilja podvita repa, beskičmenjaka koji proživi cijeli svoj život ulizujući se drugima kako bi što lagodnije živio
– pjesma je socijalne tematike
– ton je satiričan (pisac osuđuje takve ljude)
više: https://www.youtube.com/watch?v=ooHaXqO0PEs&t

“Eli! Eli! Lama azavtani!”
– iznosi se pitanje o smislu Kristove žrtve
– naime, od njegova raspeća do danas povijest je sramotna za čovječanstvo, puna je krađa, krvoprolića, gadi, zatvora, bluda, nepravde…
– dekor se mijenjao (ropstvo – feudalizam – kapitalizam), ali bit je ostala ista
– još nema ploda od Kristove žrtve, a jedino što ostaje jest spoznaja o vječnoj ljudskoj patnji i mukama življenja
– stih: četrnaesterac
– strofa: distih
– pisac izriče svoj stav kroz ironiju, revolt i zgražanje nad takvim stanjem
više: https://www.youtube.com/watch?v=8Qa5gHIzOqk&t

“Mojsije”
– trenutak sumnje u vlastite ideale trenutak je Mojsijeve smrti
– Mojsije je na višoj duhovnoj razini od naroda, njegov je ideal sloboda i on u tome vide najveću vrijednost i sreću
– narod je na nižoj duhovnoj razini, sebičan, uskih vidika, cijeli samo materijalne vrijednosti, nezahvalan je
– Mojsije se pita ima li pravo nametnuti svoj ideal narodu koji ga ne cijeni i ne razumije
– Kranjčević u ovoj pjesmi na temelju biblijskog motiva govori o općeljudskih problemima: ljudskoj težnji za slobodom, o izdvojenom pojedincu koji teži ka nečem višem, o odnosu izdvojenosti pojedinca i društva, o odnosu čovjeka njegovih ideala.
– stilska obilježja pjesme: biblijska uzvišenost, arhaizmi, aforističnost stihova, anafore, epifore…
– više: https://www.youtube.com/watch?v=lS1jDr00AfM

“I tebi baš što goriš plamenom
Od ideala silnih, vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati.”