Tko sam ja ako se povežem s Camusom i njegovim Strancem?

Roman Stranac, autora Alberta Camusa, lektirno je djelo koje se već godinama pojavljuje u katalogu za državnu maturu. Osobno mi se nije previše svidjelo kada ga gledam kao cjelinu, no smatram da je otvorilo prostor nekim zanimljivim egzistencijalnim pitanjima, pitanjima za koja smatram da bismo si ih svi trebali postaviti. Tko sam ja? Poznajem li se? Uklapam li se u društvenu normu? I ako je odgovor ne, zašto ne? Jesam li stran/ strana samom/ samoj sebi? Pitanje o vlastitom identitetu i našim nakanama trenutno je posebno aktualno jer smo maturanti i pred nama je samo odluka o zanimanju kojim bismo se trebali baviti do kraja života. Ništa strašno. Ova pitanja nisu jednostavna i za njih ne postoji formula po kojima se rješavaju niti postoji točan odgovor. Smatram da se ne bismo trebali uvijek ravnati po društvu i trendovima te ih upijati kao spužve, samo da bi drugi vidjeli da smo „in“. Sve su češća pojava u društvu mladi koji se bave određenom aktivnosti samo zato jer je trenutno popularna, a ne rade to iz vlastitog zadovoljstva i jer ih to stvarno zanima. Trendovi dolaze i odlaze, no osoba koju izgradimo ostaje. Također smatram da je jako bitno preispitivati interese i želje jer se pred nama nalazi velika prekretnica i uskoro ćemo morati donijeti odluke koje će nam odrediti život. Pitanje odabira fakulteta i karijere osobno mi je jako stresno jer povlači pitanja o jačini interesa za neko područje i kompetenciji za isto. Hoću li uspješno odrađivati taj posao i je li baš to posao za mene? Hoću li moći pokazati svoj potencijal? Pitanje identiteta također podrazumijeva i pitanje seksualnosti. Ova je tema još uvijek tabu u našem društvu i konzervativna misao da homoseksualnost, ili bilo koje druga seksualnost osim heteroseksualnosti, nije „normalna“ i da se smatra bolešću, još je prisutna. Pitanje otvorenosti uma također je dio pitanja identiteta jer otkriva koliko smo otvoreni za nove ideje, stavove i promjene koje dolaze. Otvorenost promjenama vodi istraživanju mogućnosti, aktivnosti, promjenama stavova te istraživanju granica, kako intelektualnih tako i fizičkih. Promjena je pokretač svega, stoga je se ne bismo trebali bojati. U redu je imati drugačije mišljenje, u redu je ne slagati se s društvenom normom, u redu je pobuniti se protiv nametanja nečega što nam se ne sviđa. U redu je znati tko smo.

(Tekst je napisala Mihaela Gec, maturantica Gimnazije Sisak.)