Riječ tekst označavala bi slijed riječi, odnosno rečenica, koji se sastavlja u cjelinu s određenom komunikacijskom funkcijom. Lingvistički, tekst je organizacijska jedinica riječi koja je viša od rečenice te povezana ukupnim smislom, odnosno diskursom.

Diskurs je pak način, odnosno stil izlaganja s obzirom na temu ili područje.

Svaki tekst mora imati trodijelnu strukturu:
1) uvod
2) središnji dio
3) završetak (zaključak).

S obzirom na situacije u kojima se koristimo tekstovima, razlikujemo četiri svrhe teksta: osobnu (zadovoljenje vlastitih interesa), obrazovnu (učimo iz teksta), javnu (službeni dokumenti, informacije) i profesionalnu (posao).

Tekstovi se dijele na:
1) opisne (narativne) tekstove: opis osobe, predmeta, prostora i sl.
2) pripovjedne (narativne) tekstove: priča, prepričavanje; izvješćivanje (obavijest, vijest, izvješće, sažetak, životopis, autobiografija), dopisivanje (SMS poruka, elektronička poruka, pozivnica, pismo, čestitka).
3) upućivačke (instruktivne) tekstove: objašnjavanje, tumačenje, predavanje.
4) raspravljačke tekstove: problemski članak, osvrt, prikaz, komentar, kritika, interpretacija, rasprava, esej.

Prema mediju, podjela tekstova je na tiskane i elektroničke tekstove.

Osim ovoga, postoje i neprekinuti, isprekidani i mješoviti tekstovi. Neprekinuti su oni kod kojih su rečenice organizirane u ulomke, a ulomci uklopljeni u veće cjeline, npr. poglavlja ili knjige. Isprekidani prikazuju podatke na različite načine, npr. u obliku tablice, grafikona, zemljovida, umne mape… Mješoviti pak tekstovi kombiniraju jedne i druge.

I za kraj, potrebno je naglasiti što je to pripovijedanje, a što opisivanje.

Ukratko, pripovijedanje je izlaganje u vremenu i prostoru, a opisivati možemo predmete, prostore, ljude, pojave, osjećaje (sve ono što primamo osjetilima – vidom, sluhom, mirisom, okusom i dodirom).