Da bismo rečenice povezali u tekst, potrebna su nam tekstna sredstva. Postoje dvije glavne vrste tekstnih sredstva, to su konektori i modifikatori.

Konektori su različite riječi ili skupine riječi koje služe kao vezna sredstva za uspostavljanje odnosa jedne rečenice s drugom rečenicom. Sama riječ konektor dolazi od latinske riječi connectere što znači povezati. Dakle, konektori su poveznici.

Postoje različite vrste konektora, npr. suprotni, zaključni, objasnidbeni, pribrojni, vremenski, prostorni, načinski, uvjetni, dopusni…

  1. Suprotni ili adverzativni konektori – označuju suprotnost sadržaja u odnosu na prethodnu rečenicu, to su: a, no, ali, naprotiv, nasuprot tome, međutim, za razliku od toga…
  2. Zaključni ili konkluzivni konektori – rečenica koja slijedi zaključak je prve rečenice, to su: dakle, prema tome, jednom riječju, s obzirom na to, sve u svemu…
  3. Objasnidbeni ili eksplikativni konektori – sadržaj jedne rečenice objašnjava sadržaj druge rečenice, to su: bolje rečeno, drugim riječima, odnosno, naime, to jest, točnije rečeno, jednostavnije rečeno…
  4. Pribrojni ili aditivni konektori – sadržaju jedne rečenice nešto se pribroji, doda; to su: osim toga, usto, pored toga, štoviše, uz to…
  5. Vremenski ili temporalni konektori – uspostavljaju vremenski odnos među rečenicama, to su: onda, kasnije, zatim, tada, poslije toga, u međuvremenu, prije toga…
  6. Prostorni ili mjesni/lokalni konektori – uspostavljaju prostorni odnos među rečenicama, to su: ovdje, tamo, tu, na tom mjestu…
  7. Načinski konektori – uspostavljaju načinski odnos među rečenicama, to su: tako, na taj način…
  8. Uvjetni ili pogodbeni/kondicionalni konektori – sadržaj prethodne rečenice uvjetuje sadržaj sljedeće rečenice, to su: inače, u tom slučaju…
  9. Dopusni ili koncesivni konektori – usprkos sadržaju jedne rečenice, dopušta se sadržaj druge: svejedno, unatoč tomu, usprkos, ipak…

Sve u svemu, radi nam se o riječima koje povezuju tekst u cjelinu te ih svi koristimo ili dok govorimo ili dok pišemo. Djeluje poznato, zar ne?

Osim konektora, koriste se i modifikatori.

Modifikatori su riječi ili skupovi riječi kojima se izriče stav govornika (pisca) prema sadržaju rečenice te se daje dodatno značenje rečenice.

Primjeri modifikatora: nažalost, nasreću, možda, nesumnjivo, vjerojatno, uistinu, bez sumnje, istina, srećom, doista, zaista, sigurno…

Kao što vidite, sve ovo vi i inače koristite kada pišete svoje tekstove ili kada govorite, no sada vam je važno da to napokon imenujemo. Dakle, riječi koje povezuju rečenice unutar teksta zovu se konektori, a riječi kojima autor (bio on govorni ili pisani) iskazuje vlastito mišljenje o temi.

I za kraj, primjer rečenica da vam bude jasnije o čemu se radi:

Vani je bilo jako oblačno i činilo se da će pasti kiša. Međutim, oblaci su se razmaknuli te je zasjalo sunce. – konektor

Spotaknula sam se i pala. Nasreću, nisam se ozlijedila. – modifikator