Početak ovoga teksta možete pronaći: ovdje , stoga je možda najbolje da prvo pročitate taj dio. 🙂

TEMELJNE INFORMACIJE:

  • NASLOV: grčki mit o Odiseju; Homer: Odiseja; James Joyce: Uliks; pristup tradiciji ironijom i parodijom; intertekstualnost
  • VRSTA ROMANA: moderni roman
  • TEMATIKA: intelektualac i rat; strah, dijalog s tradicijom

    a) eksplicitno naznačena (doslovno značenje): prijeteća ratna opasnost; tjeskobna atmosfera zagrebačke intelektualne sredine uoči 2. svjetskog rata

    b) implicitno naznačena (preneseno značenje): rat kao dehumanizacija; Kiklop kao simbol rata koji proždire sve oko sebe; osuda zapadne civilizacije kao kiklopovske i ljudožderske; otuđenost suvremenog čovjeka; odnos intelektualca prema svijetu u kojem živi

  • TEMATSKI KRUGOVI: društveni (Zagreb pred 2. svjetski rat), egzistencijalni (rat kao suvremeni kiklop koji proždire čovjeka, dehumanizacija, strah), psihološki (nastojanje intelektualca da se suprotstavi ratu)
  • RAZLIČITE TEME unutar romana:

    pojedinac i svijet: osobno i javno (pitanje čovjekove slobode), odnos inteligencije i idiota, povijest čovječanstva kao povijest ratova, pitanje “hrabrosti”, uloga i odgovornost intelektualca u društvu, boemski svijet kao suprotnost stvarnosti; život kao acte gratuit (Ugo), cinizam kao životni stav (Maestro), čovjek koji se boji (Melkior)

    povijesna tema – Zagreb uoči 2. svjetskog rata: kolektivna psihoza uoči rata (ulične scene), špijuni, “izokrenuti svijet” u Dajdamu, izvještavanje u dnevnim listovima, način rada novinske redakcije u novim uvjetima, pripadnici tajnih organizacija, vojska, intelektualac u ratnim uvjetima

    strah: strah ljudi koje mobliziraju uoči rata, strah od policije (špijuni), Melkiorov strah (vlastita misao kao izvor straha), don Fernandov strah (paranoična teorija)

    umjetnost: ironiziranje poezije, intertekstualnost, kritički odnos prema tradiciji, književnost – stvarnost, dilema: kolporter ili David

    – čovjek i tehnički napredak: odnos prema napretku (Maestro), tehnika kao moderna religija

    – muškarci i žene: žena između svođenja na tjelesno i idealizacije, žena kao privid stvarnosti i stvarnost, autoironija: žena kao nepoznanica muškarcima

    – smrt: iskonski strah od smrti i nagon za preživljavanjem, biološki zakon uzgona, Maestrova smrt

    – Zoopolis: kiklopska vremena – metafora svijeta kao Zoopolisa

  • VRIJEME RADNJE: razdoblje od jeseni 1940. do proljeća 1941.  godine

    – precizno je označeno vrijeme radnje novinskim natpisima o bombardiranju Londona na početku romana te Cvjetnom nedjeljom, 6. travnja na kraju romana
    – unutar tog razdoblja ne može se precizno odrediti koliko dana traju pojedina zbivanja
    – Marinković se služi filmskom tehnikom montaže – uvođenjem vremenskih skokova kojima se povezuje radnja u pojedinim poglavljima 
    – prvih 7 poglavlja romana zbiva se u 4 dana – od večeri prvoga dana u kojemu Melkior gleda i sluša reklame do jutra 4. dana kad mu je uručen poziv za vojsku
    – nije točno navedeno koliko je vremena prošlo od Melkiorova odlaska iz Zagreba do buđenja kojim započinje 8. poglavlje romana – u vojsci se zbivanja odvijaju brže (obuka, bolnica), a vremenski se rez uvodi nakon Melkiorova razgovora s Kreletom – nije navedeno koliko je vremena prošlo do njegova odlaska iz vojske krajem 9. poglavlja
    – 10. poglavlje zbiva se u prosincu – tada se zbiva većina događaja (povratak iz vojske, Mestrova smrt)
    – slijedi vremenski rez do 6. travnja 1941. – zbivanjima u tom danu završava roman

  • MJESTO RADNJE: Zagreb
    – gradski trg, prolazi, kavane – Dajdam, Corso, Kazališna kavana
    – Melkior stanuje preko puta vojarne, u stanu na 3. katu s pogledom na dvorište kasarne 35. puka
    – prije ugla nalazi se gostionica Ugodni kutić
    – nekad se Melkior vozi tramvajem do Maksimira, Maestro živi na Trešnjevci, a u jednom se dijelu radnja seli u centar za vojnu obuku negdje u obližnji gradić
  • GLAVNI LIK: novinar Melkior Tresić (kazališni i filmski kritičar), radi u redakciji jednoga zagrebačkoga lista, diplomirao je filozofiju
    – glavni je lik antijunak što možemo vidjeti u njegovoj autoironičnoj svijesti intelektualca i umjetnika; samopromatranje – boji se poziva za vojsku (sedmog!), opsjednut je ženama koje svodi na tjelesno (Vivijana, Enka)
    – dobro poznaje povijest književnosti i filozofiju te povijest, mnogo čita (Shakespeare, Dante, Dostojevski, Moliere); ne voli sentimentalnu književnost, ponekad piše stihove da bi zaveo djevojke
    – pasivan je – iako zna da njime manipuliraju, dopušta da bude prevaren
    – ne usuđuje se ništa poduzeti, no ponekad ima očajničke poteze (simuliranje ludila), nesiguran, prenaglašenih emocija (dominira strah), sklon naglim promjenama raspoloženja; previše razmišlja

  • OSTALI LIKOVI:
    u Zagrebu: don Kuzma, Enka, ATMA (Adam), Maestro, Vivijana, Ugo, Pupo, don Fernando, Kurt, Fredi, Cviker
    u vojsci: obuka – Čičak, Krele, Major; bolnica – Major (liječnik), Acika Tresić Pavičić (sestra), Pukovnik (šef odjela), pacijenti – Mali, Menjou, Taruffe, Hermafrodit; Mitar (Vampir – bolničar); Melankolik, Dvorski maršal, Kero

    – Dajdam: Ugo, Maestro, don Fernando

    Ugo – bizaran lik, intelektualni lakrdijaš, ne opterećuje se razmišljanjem o smislu života; on je čovjek trenutka sveden na boemski život u kojemu je intelektualna svijest izgubila svrhu djelovanja i postala sama sebi svrhom; igra ulogu na ulici ili u kafiću – dramske scene; predan je tjelesnim užicima te sve što čini, čini bezrazložno – acte gratuita (bezrazložni čin); ime mu je asocijacija na lika iz Držićeve komedije Dundo Maroje (Ugo Tudešak – pijani njemački grof zaljubljen u kurtizanu Lauru)

    Maestro – cinik, urednik gradske rubrike, prezire napredak i želi da čovječanstvo “prestane”, iznimno je inteligentan, erudit, poznaje povijest, filozofiju, umjetnost i književnost (vrlo sličan Melkioru na intelektualnoj razini); ne poznaje žensku psihologiju te također žene svodi na tjelesno; njegovo bizarno samoubojstvo odraz je prijezira prema društvenom napretku; njegovo je ime aluzija na Vergilija (Dante: Božanstvena komedija) te ukazuje na to da je on bio Melkoru svojevrstan vođa, učitelj, duhovni otac

    don Fernando – pisac, opasan čovjek, boji se i ugrožen je te je zabrinut za vlastitu egzistenciju – osmislio je teoriju o preventivnoj dehumanizaciji (parodija Raskoljnjikovljeve teorije o običnim i neobičnim ljudima – Dostojevski: Zločin i kazna

  • FABULA:

    a) REALISTIČKI SLOJ: U središtu je romana svijest glavnog junaka Melkiora Tresića, njegova egizistencijalna kriza. Melkior je antijunak, pasivni intelektualac sklon samopromatranju. Dominantna je emocija koju proživljava strah. Prikazuju se Melkiorova lutanja predratnim Zagrebom, njegovi susreti s poznanicima, posjeti Dajdamu (kavani u kojoj se povremeno sastaje s Ugom, Maestrom i ostalim boemima), boravak u gostionici Ugodan kutić te maštanje o nedostižnoj Vivijani, susreti s ljubavnicom Enkom… Melkior je mobiliziran u vojsku, ali zbog psihofizičkog stanja biva proglašen nesposobnim. U završnim prizorima romana počinje rat i Melkior se neuspješno pokušava vratiti u vojsku. Dok njemački avioni kruže nad gradom, on se predaje svemoćnome Kiklopu i puzi četveronoške u Zoopolis, među životinje.

    B) MITOLOŠKO-SIMBOLIČKI SLOJ: Zamišljena drama Kanibali, tj. priča o brodolomcima s broda Menelaj (aluzija na antičku književnost) koje su zarobili kanibali. Brod Menelaj je, ploveći kroz polinezijske arhipelage, doživio brodolom, a posada je završila u rukama tamošnjih ljudoždera. Ova je priča groteska – cinična, bizarna, na granici smiješnoga, a zapravo tragična. Dakle, sedam brodolomaca dospijeva u ruke kanibalima, a redoslijed njihova pogubljena ovisi o stanju njihova tijela (u prijevodu: gojazni odlaze prvi). To se povezuje s ratom i zdravstvenim stanjem vojnika. Ova je priča svojevrsna parabola kojom se otvara pitanja o tome koliko je “civilizacija” promijenila čovjeka.

“Novinar Melkior Tresić prije Drugog svjetskog rata druži se s grupom intelektualaca, a zaljubljen je u Vivian. Mobiliziraju ga, a onda puštaju kao nesposobnog. Osjeća se opći strah.” Zoran Ferić

“Melkior, novinar, želi izbjeći vojsku. Puno misli, malo jede. Završi u ludnici, a kad mu se frend Maestro ubije, još i poludi.” Edi Jurković

“U novinskoj redakciji Melkior T. otvara “mrtvački ples” uoči II. svjetskog rata. Fatalne žene, negromanti, urednici i novinari prate ga od kavane do ludnice.” Željko Ivanjek

  • PRIPOVJEDAČ: u 1. i 3. licu; pripovijedanje u 3. licu često se pretapa u unutrašnji monolog glavnog lika
    – sveznajući pripovjedač miješa se s unutrašnjim monologom glavnoga lika pa dolazi do polifonije – dva glasa
    – prvi glas: sveznajući pripovjedač kao narativni autoritet, sve zna o likovima i poznaje njihov unutrašnji svijet; drugi glas: Melkiorova svijest – u romanu se taj glas miješa s prvim glasom
    – to znači da postoje dva kuta gledanja pri čemu dominira Melkiorova svijest
    – često se javlja slobodni neupravni govor kao kombinacija tih dvaju glasova
    – pripovjedač i lik često se obraćaju sami sebi kao alter ego te verbaliziraju vlastite postupke
  • KOMPOZICIJA ROMANA: fragmentarna i asocijativna, ne slijedi linearni model kompozicije realističkog romana; dijelove romana u cjelinu ujedinjuje Melkiorova svijest

    – roman je podijeljen na 14 poglavlja, a sadržajno se može podijeliti na 3 dijela
    – fragmentarna kompozicija – asocijativnost
    – npr.  don Kuzma i njegove uši podsjećaju Melkiora na djetinjstvo

    prvi dio: Zagreb (prvih 7 poglavlja) – slika Zagreba uoči rata u jesen 1940., Melkior kao intelektualac koji se boji te pokušava izbjeći mobilizaciju, zamišljena drama Kanibali, predratna kulturna scena i zagrebački boemi – Mestro kao cinik, Ugo kao karikatura intelektualca i don Fernando

    drugi dio: vojska (8. – 10. poglavlje) – Melkiorov boravak u vojsci, Čičkova izrugivanja intelektualcima, boravak u bolnici, lik Kreleta čije je prijateljstvo Melkior odbacio

    treći dio: Zagreb (11. – 14. poglavlje) – Melkior se susreće s Atmom koji mu otkriva što se sve promijenilo u njegovoj odsutnosti, zatim odlazi kod Enke te bježi iz stana jer dolazi njezin muž; sluša Maestrovu ispovijest i svjedoči njegovu samoubojstvu; na kraju se prikazuje početak rata – spiker upozorava građane da je zemlja napadnuta, Melkior luta gradom te susreće Uga i Pupa, odlazi u Komandu te se spušta na animalnu razinu odlaskom u Zoopolis

  • STILSKA OBILJEŽJA ROMANA: 

    a) moderni roman – defabularizacija – fabula nije u prvome u planu, ona se prekida unutarnjim monolozima, esejističkim dijelovima; dakle, u prvome je planu svijest glavnog junaka, njegova razmišljanja i asocijacije; 

    b) egzistencijalistički roman – osamljenost pojedinca, apsolutna sloboda ljudskoga izbora, suočavanje sa smrću; intelektualnom analizom pisac promišlja ljudsko postojanje i smisao ljudskoga života; 

    c) slobodni neupravni govor, unutarnji monolog, asocijativni tijek misli;

    d) alegoričnost, humor, ironija, groteska, paradoks, parodija, igre riječima, prepletanje stvarnosti i fantazije;

    e) simboličnost – imena likova, situacija i događaja; simbola imena i nadimaka: 

    Melkior (jedan od trojice kraljeva, mudraca koji se se došli pokloniti Isusu)
    – Eustahije (pravo ime: Placido – svetac koji je služio rimskom caru Trajanu, isticao se svojom dobrotom i isposničkim životom – Melkior nije dobar, dobio je taj nadimak zbog izgladnjivanja)
    – Maestro (Melkiorov kolega i mentor, aluzija na Vergilija u Božanstvenoj komediji – Danteov vođa)

    f) postmodernistička obilježja:

    – intertekstualnost – utjecaj jednog djela na drugo; zapaža se već i u samome naslovu romana (Kiklop – iz Homerove Odiseje);

    intertekstualnost = uklapanje tuđih tekstova u vlastiti; aluzije na ostala književna djela, književne likove, povijesne osobe i događaje… Odnos prema drugim tekstovima najčešće se uspostavlja doslovnim ili izmijenjenim uklapanjem citata u određeni tekst kako bi tvorio jednu novu značenjsku cjelinu

    g) jezične igrepoeta ludens (pjesnik koji se igra)