Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena;
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

Pjesma, u najkraćim crtama, opisuje autorov intimni život, njegovo pjesničko djelovanje te doživljaj smisla života. Kao što znate, Ujević je živio boemskim stilom života, a ako pozorno pogledate pjesmu, vidjet ćete da opisuje upravo svoj pogled na sebe i svijet koji ga okružuje.

U tri katrene, pomoću rimovanih deseteraca i osmeraca, autor se obraća sebi i svojoj duši. Govori da bi trebalo patiti bez suza i živjeti bez psovke te da čovjek treba biti “mirno nesretan”. Dakle, treba prihvatiti život onakav kakav život jest. Na prvi pogled, zvuči kao da se pomirio sa sudbinom gorkoga života, no već u sljedećim stihovima vidimo da to nije tako. Govori da su suze i jadikovke apsolutno bespotrebne jer neće ublažiti tu gorčinu i tugu samoga života.

U drugoj strofi govori da se treba predati “pjanom letu života” jer je život prekratak da bismo ga uzalud tratili. Vjetar života treba viti čovjekovu dušu, a čovjek se tome treba prepustiti kao da je običan list na ludome vjetru. I to je to kakav bi ljudski život trebao biti. Čovjek treba živjeti punim plućima, pa kud puklo da puklo.

U trećoj strofi samo potvrđuje svoju tezu govoreći da je duša stvorena za let, a ne da bude vezana uz zemlju. Ljudska je duša cvijet koji nema korijena. Sloboda je ono najvažnije i ono što bi trebalo pokretati svaku osobu. Svi bismo trebali težiti upravo slobodi duha te se ne uvlačiti u jad i bol, patnju i psovke. Nikada, ali nikada ne bismo smjeli zaboraviti sljedeći aforistični citat:

Tin Ujević: Igračka vjetrova

Više o samome autoru i njegovu stvaralaštvu možete pronaći na poveznici.