Prije pojave pisma postojala je usmena književnost te ne znamo tko su bili autori tih djela. Da naglasimo, usmena se književnost javlja kad i sam čovjek u sredinama koje nisu poznavale pismo. Autor je anonimni pripadnik kolektiva (naroda), a ovaj tip književnosti nema tekst. To znači da je usmena književnost podložna promjeni jer je namijenjena slušanju (svaki novi pripovjedač priče u nju može unijeti nešto svoje ili promijeniti postojeće).  Izražava kolektivizam.

Pisana književnost javlja se u 4./3. st. prije Krista u sredinama koje su poznavale pismo. Autor je književnik, a publika je čitateljski pojedinac, a ne više kolektiv kao kod usmene književnosti. Postoji utvrđeni tekst koji je namijenjen čitanju i pojedincu te izražava individualizam.

Usmena je književnost nastala za potrebe zajednice (obredi, svakodnevni život) te je imala praktičnu ulogu – u njoj se odražavao život zajednice. Osim toga, čuvala je tradicijske vrijednosti i imala je poučnu ulogu.

Kazivači su osobe koje pričaju priče usmenim putem; oni vladaju svojom izvedbom te određuju način na koji će izvesti pjesmu ili priču pred okupljenim slušateljima.

  • USMENE PROZNE VRSTE: mit, bajka, predaja, legenda, basna, anegdota, vic
  • SITNI PROZNI OBLICI: poslovica, zagonetka
  • USMENA POEZIJA: lirska usmena / narodna pjesma, epska usmena / narodna pjesma, lirsko-epska usmena / narodna pjesma (bugarštica, balada)
  • GOVORNIČKI OBLICI: zdravica, basma (zaklinjanje), brojalice, rugalice
  • FOLKLORNA DRAMA: svadbena komedija, pokladna igra, moreška

Neke književne vrste:

  • MIT – priča u kojoj se objašnjava nešto što je ljudima neshvatljivo (bogovi, smrt, postanak svijeta i sl.)
  • BAJKA – ima formulaičan početak (Bilo jednom davno) i završetak (Živjeli su sretno do kraja života), vrijeme i prostor nisu jasno određeni, radnja započinje in medias res (izravno, bez uvoda, u središte stvari), likovi su polariziranu (podijeljen na dobre i loše), javljaju se fantastični motivi (natprirodna bića, stvari i događaji), dobro uvijek pobjeđuje, a zlo bude kažnjeno.
  • BASNA – kratka književna vrsta pisana u obliku alegorije (preneseno značenje djela u cjelini), glavni su likovi najčešće životinje, ali mogu biti i prirodne pojave, stvari i ljudi; preko likova se prikazuju općeljudske karakteristike; temelji se na sukobu i najčešće je u obliku dijaloga; priča i pouka – struktura basne
  • LIRSKA USMENA PJESMA – pratila je čovjekov svakodnevni život od rođenja do smrti te najčešće iskazuje čovjekove emocije poput čežnje, straha, ljubavi ili tuge. Postoji nešto što se zove prigodničarska lirika – pjesme pjevane tijekom nekog obreda, blagdana, rada na polju…
  • EPSKA USMENA PJESMA – prikazuje likove i događaje koji su obilježili neku sredinu te su bitni za narod u cjelini (npr. narodni junaci).
  • BUGARŠTICA – vrsta najstarije zapisane hrvatske usmene pjesme; odlikuje je dulji stih (15-16 slogova s cezurom iza 7./8. stiha); često ima i pripjev – dodatak od 6 slogova; tematizira pothvate junaka, no u prvom je planu doživljaj (osobni svijet pojedinca)